Umetničke prakse uvek su se razvijale kroz odnose prema nekoj prethodnoj umetnosti, kao i prema kulturi i društvu koje su činili okvir njihovog javnog prikazivanja. Nekada su ti odnosi bili naglašavani i eksplicitno tematizovani, a nekada negirani, brisani ili samo na kompleksan način kodirani jezikom razumljivim samo užem krugu onih koji su znali kako da ga dešifruju. Kakvi su trendovi u umetnosti danas? Da li se radi očuvanja ideja autonomije umetnosti i autentičnosti ličnog izraza reference sopstvenog rada i dalje brišu, ili se čak, možda na njima i previše insistira? Kako se njihova prisutnost ili odsutnost sagledava i vrednuje od opšte i stručne publike? Da li one dodatno legitimišu rad ili ga samo opterećuju dodatnim slojevima značenja?