Biografija
Katarina Ambrozić rođena je 1925. godine u Mostaru. Školovala se u Beogradu na Filozofskom fakultetu i diplomirala na odseku za istoriju umetnosti 1948. godine, da bi potom nastavila studije na Ecole du Louvre u Parizu. Bila je prvi domaći istoričar umetnosti koji je doktorirao na modernoj umetnosti. Doktorsku tezu o Nadeždi Petrović i počecima moderne umetnosti u Jugoslaviji odbranila je u Ljubljani.
Bila je kustos, naučni savetnik i šef Odeljenja strane umetnosti Narodnog muzeja u Beogradu (1948- 1985). Likovnom kritikom se bavila od 1948. godine. Sarađivala je sa mnogim dnevnim listovima i stručnim časopisima. Održala je brojna javna predavanja i učestvovala na međunarodnim kongresima.
Deset godina je pisala kritike u Književnim novinama i višegodišnji saradnik programskog saveta časopisa Umetnost. Bila je član Udruženja likovnih kritičara Srbije i Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA), a kasnije i sekretar AICA za Bliski Istok i predsednica Jugoslovenske sekcije od 1992. do 2000. godine.
Bila je prvi sekretar Udruženja Jugoslavija-Francuska, kustos, naučnik, savetnik i šef Odeljenja za stranu umetnost Narodnog muzeja u Beogradu, prodekan za nauku i umetnost Akademije umetnosti u Novom Sadu, predsednik jugoslovenske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara, član Evropskog udruženja kulture. Godine 1946. postala je prvi sekretar Udruženja Jugoslavija-Francuska, a 1955. postala je članica Udruženja prevodilaca Srbije, i član uprave i žirija za prevodilačke nagrade.
Od 1968. predavala je na Fakultetu politickih nauka u Beogradu, na grupi Sociologija kulture, a od 1981. do 1995. bila je redovni profesor istorije umetnosti novog veka i moderne umetnosti na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Krajem 1986. izabrana je za sefa Odseka za likovne umetnosti, a 1978. za prodekana za naucnu i umetnicku delatnost u dva mandata, dok je 1992. izabrana za prvog predsednika Naučno-umetničkog veća.
Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima (1986), a dobitnica je i nagrade Kulturno-prosvetne zajednice Srbije Zlatni beočug za životno delo (1998). Nosilac je francuskog ordena za kulturu La Croix de Chevalier des Arts et Lettres (1984), kao i španskog Izabel la Catolica-Oficial (1986).
Autor je 26 monografija i knjiga, 160 naučnih radova, preko 350 likovnih kritika i prevodilac 24 knjige.
Umrla je 2003. godine u Beogradu.
Škola:
Filozofski fakultet, istorija umetnosti
Mesto škole:
Beograd
Godina završetka:
1948
Kursevi:
Doktorske studije na Ecole du Louvre