Umetnik

Nadežda Petrović (1873 - 1915)

Prati umetnika

Pretraga

Biografija


Nadežda Petrović rodjena je u Čačku 1873.godine. Godine 1884. godine sa porodicom se preselila u Beograd gde je, 1891. godine, završila Višu žensku školu. Naredne, 1892. godine, položila je ispit za nastavnicu crtanja u srednjim školama i postala je učenica u ateljeu Đorđa Krstića. Godine 1896/97. pohadja časove na umetničkoj školi Kirila Kutlika.

Od 1898. godine započinje školovanje u Minhenu u ateljeu Antona Ažbea. Već 1900. privremeno je napustila Minhen i došla u Beograd kako bi održala svoju prvu samostalnu izložbu. Međutim, konzervativna srpska sredina nije bila u stanju da prihvati novine koje je donelo njeno slikarstvo, i samo je nekoliko kritičara prepoznalo njen umetnički kapacitet.

Nakon održane izložbe u Beogradu, vratila se 1901. godine u Minhen da bi nastavila studije, sada u ateljeu Julijusa Ekstera u Minhenu.

Iz Minhena se vratila u Srbiju 1903. godine. Od 1904. godine angažuje se u Srbiji oko organizacije Prve jugoslovenske umetničke izložbe, učestvuje u osnivanju Lade, a bila je i pokretač Prve jugoslovenske umetničke kolonije u Sićevu i Pirotu 1905. Godine 1911. odlazi u Pariz, a u Beogradu 1912. godine otvara slikarsku školu. Bila je jedan od osnivača Kola srpskih sestara.

Proučavaoci njenog rada razlikuju četiri perioda u njenom opusu: minhenski (1898-1903), srbijanski (1903-1910), pariski (1910-1912) i ratni (1912-1915).

Minhenski period se vezuje za njeno umetničko formiranje i sazrevanje i uticaje profesora sa minhenske akademije. Iz tog perioda potiče nekolicina pejzaža i portreta koje je izložila 1900. u Beogradu.

Period između povratka iz Minhena i odlaska u Pariz provela je obilazeći Srbiju i Makedoniju i slikajući ljude i predele. Taj period obeležen je snažnim nacionalnim osećanjem, koje će još više doći do izražaja u ratnom periodu. Slika folklorne motive, ljude i žene u narodnoj nošnji, a iz tog perioda potiču i njeni pejzaži iz Resnika. U Parizu je slikala Bulonjsku šumu, portrete francuskih seljaka i nekoliko predstava Notr-Dama.

U prvom balkanskom ratu učestvuje kao dobrovoljna bolničarka na frontu, a potom je i u Prvom svetskom ratu ponovo sa srpskom vojskom. I za vreme rata je slikala predele kroz koje je prolazila, srpske srednjevekovne manastire i druge zadužbine. Ovekovečila je Gračanicu na svojoj slici Kosovski božuri, a slikala je i most cara Dušana u Skoplju. Poslednja njena slika je predstava efemerne bolnice u Valjevu, upravo one u kojoj je i umrla od tifusa 1915. godine.

Stvaralaštvo Nadežde Petrović ne može se lako uključiti u neke određene tokove u srpskoj umetnosti. Njena slika Dereglije na Savi iz 1907. smatra se jednom od prvih manifestacija impresionizma u srpskoj umetnosti, zbog svetle game i skicoznog postupka, ali se njene ostale slike ne mogu smatrati impresionističkim. Pastuoznost njenih slika i izražena sklonost ka intenzitetu boje svrstavaju je u prethodnika kolorističkog ekspresionizma koji će tek u trećoj i četvrtoj deceniji postati vodeći tok na jugoslovenskoj međuratnoj umetničkoj sceni.

Škola:

Srpska crtačko-slikarska škola Kirila Kutlika 

Mesto škole:

Beograd 

Godina završetka:

1898 

Klasa:

Kirilo Kutlik 

Kursevi:

Atelje Đorđa Krstića u Beogradu. Zatim u Minhenu u ateljeima Antona Ažbea 1898-1900 i Julijusa Ekstera 1900-1903. Boravila u Parizu 1910-1912. 

Zaposlenje:

Nastavnica u Višoj ženskoj školi 

Članstvo u udruženjima:

Jedna je od osnivača Umetničkog udruženja Lada, organizator Prve jugoslovenske umetničke izložbe u Beogradu 1904. i pokretač prve Umetničke kolonije u Sićevu 1905. 

Samostalne izložbe:

1900. prva samostalna izložba, Beograd
1910. druga samostalna izložba, Ljubljana 

Grupne izložbe:

1907. Izložba jugoslovenske kolonije
1908 Izložba srpskog umetnickog udruženja
1910. sa grupom Medulić, Zagreb
1911. srpski paviljon na Medjunarodnoj izložbi u Rimu, Jesenji salon u Parizu
1912. Četvrta jugoslovenska izložba 

Ostalo:

Bavila se i fotografijom beležeći istorijske momente vremena u kojem je živela. Bila je jedan od osnivača Kola srpskih sestara.