Umetnik

Jovan Bijelić (1886 - 1964)

Prati umetnika

Pretraga

Biografija


Jovan Bijelić rođen je 1884. god. u blizini Bosanskog Petrovca (BiH). Između 1897. i 1902. pohađa gimnaziju u Sarajevu, gde mu je učitelj crtanja bio Ferdinand Velc. Između 1903. i 1906. uči crtanje kod Baltazara Baumgartla, pa potom slikanje kod Čeha Jana Karla Janovskog. Godine 1908. upisuje slikarstvo u Krakovu, u klasi Teodora Aksentoviča, da bi već iste godine dobio nagradu za akt. Umetničko usavršavanje je nastavio učenjem kod Leona Vučilovskog i Jozefa Pankijeviča.

Godine 1913. dobio je priliku da otputuje u Pariz, što je za njega bila izvanredna šansa da se upozna što sa umetničkim delima iz pariskih muzeja, što sa aktuelnim tendencijama na umetničkoj sceni prestonice umetnosti. U Parizu je ostao do 1914., da bi se potom vratio u Prag i upisao Akademiju u klasi Vlaha Bukovca. Međutim, Bijelić uskoro odustaje od Akademije, da bi se vratio u Bosnu i u Bihaću se prihvatio podučavanja crtanja u školi. Do 1918. oženio se Sofijom Gžonđel i prešao u Beograd gde je dobio posao scenografa u Narodnom pozorištu, da bi uskoro postao i šef slikarske radionice u okviru iste institucije. Tih godina je takođe učestvovao i u formiranju Grupe umetnika.

Godine 1920. boravi u Berlinu, Drezdenu i Pragu. U ovom periodu naslikao je slike Apstraktni predeo, Planinski predeo i Borba dana i noći koje se, više nego bilo koja slika nastala prethodno od ruke nekog srpskog umetnika, približavaju onome što je bilo aktuelan tok na evropskoj sceni, a to je apstraktno slikarstvo. Upravo ovim delom svog opusa Bijelić se predstavlja kao najaktivniji predstavnik srpske avangarde i kao slikar progresivnog modernističkog opredeljenja. Godine 1926. učestvovao je u osnivanju umetničke grupe Oblik.

Naredne godine su u Evropi u znaku vraćanja na tradicionalnu, klasičnu umetnost, pa se, paralelno sa ovom pojavom, i kod srpskih umetnika javljaju tendencije koje se nazivaju “klasičnim realizmom”. U ovo vreme, oko 1927-1929 nastaju Bijelićeve slike Kupačica, Sedeći akt, Mala Dubravka.

1930-ih Bijelić je uveliko imao auru predvodnika avangarde i veoma uglednog slikara. Početkom tridesetih oslikao je 12 ikona za crkvu Aleksandra Nevskog. Iz tih godina potiče i slika Devojčica u kolicima. U drugoj polovini 30-ih on se vraća omiljenom motivu bosanskog, zavičajnog pejzaža i sve češće slika pusta i mračna bosanska sela. Taj motiv će postati još češći za vreme rata koji Bijelić provodi u rodnoj Bosni. Za vreme rata Bijelićeva kćerka streljana je u logoru, a on se odaje alkoholu.

Nakon završetka rata učestvovao je na prvoj izložbi ULUS-a i oženio se Ljubicom Jovanović. Godine 1954 u salonu ULUS-a priređena je velika retrospektiva Bijelićevog opusa.

Godine 1963. Bijelić je izabran za redovnog člana SANU, a 1964. umire u Beogradu.

Članstvo u udruženjima:

Pokretač i pripadnik nekolicine umetničkih grupa i udruženja: "Oblik", "Samostalni" i "Nezavisni";
Posle 1945. postaje član ULUS-a
Godine 1963. postaje redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti 

Samostalne izložbe:

Bijelićeva prva samostalna izložba održana je 1919. u salonu Urlih u Zagrebu. Od tada, pa do velike retrospektive 1954. u salonu ULUS-a, Bijelić je imao na desetine samostalnih izložbi. 

Grupne izložbe:

Učestvovao je na mnogim kolektivnim izložbama. 

Nagrade/priznanja:

Dobitnik je velikog broja slikarskih nagrada.