Željko Kipke (Čakovec, 1953) – slikar, pisac, povremeno djeluje u području filma. Diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu (1971.–1976.). Pohađao je Slikarsku majstorsku radionicu u Zagrebu (1976.–1981.). U početku se bavi primarnim i analitičkim slikarstvom, a od 1982. unosi ekspresivnost u svoja platna. Bio je član Radne zajednice umjetnika, neformalne skupine koja je djelovala u Galeriji Podroom i Galeriji proširenih medija u Zagrebu (1978.–1981.). U prvoj polovici osamdesetih snima kratke filmove u S8 formatu kojima dokumentira vlastite akcije u javnim prostorima. U New Yorku izlaže na skupnoj izložbi u Artists Space 1989. Tijekom 1991. boravi u Marseillesu gdje priređuje samostalnu izložbu. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom biennalu 1993., a dvije godine kasnije na Kairskom biennalu. Piše eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi u dnevnoj štampi i časopisima. Član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) od 1997. i Hrvatskog društva filmskih kritičara (HDFK). Sudionik je Szeemannove autorske izložbe Blut & Honig – Zukunft ist am Balkan u Klosterneuburgu (Wien) 2003. Selektor je hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom biennalu 2007. godine. U posljednje vrijeme snima kratke filmske priče temeljene na snovima i koincidencijama (Invisible Sculpture, 2006.; Niner Stretch, 2007.; Mali mačak i lav, 2008.; Nevidljive galerije, 2009.; Nadzorna kamera, 2011.; Unyielding Look into the Future, 2013.). Do sada mu je objavljeno devet knjiga – od zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, zbirke kratkih priča do jednogodišnjeg dnevnika (Od veljače do veljače, Zagreb, 2005), kataloga snova (Sei-khai-reich, Velika Gorica, 2006) te knjige koincidencija (Figura 17 – Nebo može pričekati, Zagreb, 2007). Živi u Zagrebu.