Godinama unazad Vladimir Lalić pažljivo i predano beleži i analizira duševna stanja pojedinca i društva. Polazeći od sopstvenog iskustva suočavanja sa izazovima svakodnevice, te agresivnim okruženjem i složenim protivurečnostima savremenog društva, Lalić nastoji da umetničkom obradom sopstvenog duševnog stanja dosegne do šireg društvenog bića.

Aktuelnom serijom malih i srednjih formata Lalić nesumnjivo razvija svoju utemeljenu poetiku i interesovanje za egzistencijalističku patnju čoveka i društva, ali unosi jednu značajnu novinu. Naime ako je ranije koristio digitalne medije kako bi uhvatio trenutak te spontano i automatski stvarao prizore koje bi kasnije slikarskim i crtačkim postupkom uobličio u završeno delo, sada tu spontanost postiže kolažiranjem fragmenata iz sopstvene arhive crteža. Ovaj veliki opus skica, krokija i gotovih dela, Lalić sada kroji i spaja, postavlja u ambijente ili nagoveštaje prostora ili enterijera, te stvara gotovo barokne grupe u naponu akcije i agonije ili pak intimističke prizore usamljeničkog bitisanja u odmoru ili kontemplaciji.