Kao umetnica čiji su koreni vezani za Jugoslaviju, zemlju koja više ne postoji, Ema Bregović koristi umetnički izraz kao jedini način komunikacije sa sopstvenim višestrukim identitetima, nerazrešenim fantomskim granicama i nepouzdanim geografskim odrednicama. Izložbu organizuje Fondacija Saša Marčeta, a kustoskinja izložbe je direktorka fondacije Ksenija Samardžija. Posetioci će moći da pogledaju izložbu do 4. jula, a radno vreme Bioskopa Balkan je 11-20h od utorka do subote.
O predstojećoj izložbi Ema Bregović kaže: „Ime izložbe je mali eho na trenutnu situaciju, na naše društvo, i način življenja, a na neki način i na često tešku izradu mojih projekata. Pokazujem radove nastale u poslednjih 5-6 godina. Neki projekti su zahtjevali mnogo godina da se završe, često su bili i dalje u procesu rada. Neki su malo impulsivniji, ali svi se artikulišu oko zajedničke tematike nerazriješenih konflikata, kompleksnih odnosa između našeg društva, umjetnosti i politike”. O samom prostoru u kome će izlagati ona je rekla: „Imam nevjerovatnu priliku da izlažem u Bioskopu Balkan, koji je kultno mjesto. Vrlo sam uzbuđena zato što prvi put imam ovoliki prostor i slobodu, i htjela bih da tokom izložbe ljudi osjete taj odnos između prostora i skulptura, i načina na koji se ta relacija kreira”.
Stevan Vuković, član programskog saveta Fondacije Saša Marčeta, o delima koja će biti izložena je napisao: „Radovi Eme Bregović na posmatrača deluju veoma neposredno, prepoznatljivošću oblika i materijala koje uključuju, uvodeći ih u specifične odnose koji iniciraju finu igru kognitivnih i estetskih aspekata suočavanja sa delom. Tu se susreću istorija umetnosti i popularne kulture, kao i predmeti iz domena uzvišenog i banalnog. U njenom pristupu, pritom, ima veoma mnogo lakoće i benevolentnosti, zdravog humora i ironičnog odmaka od standardnih klasifikacija i hijerarhizacija slika i oblika, a posebno od njihovog jednoznačnog određivanja u domenu politika identiteta, bilo da su oni određeni kao verski, etnički, socijalni ili rodni.
Ema Bregović rođena je u Parizu 1994. godine. Magistrirala je na Školi lepih umetnosti u Nantu (Francuska) 2018. godine, a trenutno živi i radi u Beogradu i Parizu. Ema crpi inspiraciju iz univerzuma nerazrešenih konflikata, fluktuirajućih identiteta i kontroverznih značenja, analizirajući kompleksna pitanja granica, transgresije, religija i šizmi. Njeni radovi reflektuju dihotomije i kontroverze i odišu ambivalentnošću, višeznačnošću i nesaglasnošću, koje su u konstantnom dijalogu sa opipljivim karakteristikama i subverzivnim konotacijama objekta. Umetnica na ovaj način provocira publiku, pozivajući je da istraži antagonizam između materijala koje koristi, objekata koje predstavlja i značenja koja im pridaje. Najznačajnija dela mlade umetnice prikazuju sinesteticku harmoniju između poezije i nasilja, odražavajući njenu katarzičnu potragu za mirom, jedinstvom i spokojem izgubljenim kroz jugoslovenske ratove.