„Moje arhitektonske studije slučajeva su portreti gradova“, izjavila je Marjetica Potrč, objašnjavajući dalje kako one bivaju instalirane u galerijskim prostorima. „NJihove rekonstrukcije su skulpture, teatralne figure koje se obraćaju posmatraču“. Uglavnom je usmerena na vernakularnu i samoorganizovanu arhitektonsku i urbanističku praksu onih kojima to nije struka, već samo način snalaženja, radi prežiljavanja. Skulpturalnim replikama nekih od tih rešenja, često uz crteže i slike u tehnici akvarela, koji mapiraju i tumače pozicije tih rešenja u okviru mnoštva različitih prostornih, društvenih i ekonomskih sistema koji se u njihovoj produkciji susreću, ona sebi daje za cilj da svako zatečeno stanje stvari politizuje na način koji uvek u sebi sadrži i ekokritički aspekt.