Umetnik Fred Vilson je 1992. godine dobio poziv od Istorijskog društva Merilenda da interveniše u okviru muzejske postavke koristeći se zbirkama koje je lokalni muzej posedovao. Vilson je prosto sučelio artefakte koji su se po vremenu nastanka i korišćenja slagali, ali su bili delovi različitih zbirki, stvarajući asamblaže koji su iznosili istorijske istine i institucionalne činjenice koje nije bilo lako prihvatiti. Kolevka za bebe sa maskom pripadnika Kju-kluks-klana, ili srebrnina za kuhinju zajedno sa okovima onih koji su dovedeni kao roblje da služe u tim istim kuhinjama. Kod nekih artefakata to čak nije ni bilo nužno, budući da su sami za sebe sadržali istu takvu poruku o dva sučeljena sveta, poput portretne slike mladog naslednika velikog poseda, Henrija Darnala III, kao deteta, iza koga se nazire dete druge rase, a istog uzrasta, sa metalnim okovratnikom, koje je tu bilo da igra neku vrstu kućnog ljubimca. Ovaj Vilsonov rad ušao je među klasike institucionalne kritike treće generacije, i uticao na to da se segmenti istorijskih zbirki različitih muzeja sve više izvlače iz neke navodne neutralnosti i podvrgnu kritici današnjeg vremena.