Beograd ne leži na moru, ali uprkos tome umetnik Torsten Strajhart namerava da u njemu skuplja školjke. "Školjkama" on naziva: komade kamena veličine nokta, koje odseca sa uglova fasada ili plačticne otiske delova fasade sa kojih se prethodno sam odlomio takav komad. Objekti koji nastaju na ovaj način po obliku i teksturi podsećaju na školjke koje se inače mogu naći na plažama.
Zašto baš školjke? 
Kada kažemo da neko skuplja školjke na plaži najčešće pod tim  podrazumevamo potragu za ljušturama, a ne za organizmima koji u njima  žive. Ljuštura je deo koji nadživljava samu životinju. Teško je  proceniti koliko je ljuštura stara i da li su je okeanske struje  nosile jednu godinu, stotinama ili stotinama hiljada godine pre nego  što su je konačno izbacile na obalu. Veoma je otporna u odnosu na  svoju veličinu, ali se zahvaljujuci svojoj prozirnosti, finoj teksturi i suptilnoj boji istovremeno čini i nežnom i ranjivom. Ovaj  ekstremni kontrast između čvrstine i krhkosti njenoj lepoti daje  posebnu draž. Ljušture na plažama leže direktno pred nama, i svakome  je dozvoljeno da ih sakuplja. 
Kontrast između trajnosti i lomljivosti određuje i percepciju  ljudskih "ljuštura". U čemu je njihova lepota? Koja struktura im  daruje trajnost? Koliko su pristupačne, a samim tim i prijemčive i  ranjive?  Torsten Strajhart i Goethe-Institut pozivaju sve zainteresovane  pojedince, grupe, udruženja i institucije, spremne da aktivnim  pristupom formiraju javni život, da se priključe ovom projektu.  Torsten Strajhart i Goethe-Institut Vas pozivaju na otvaranje prezentacije 25.11.2008. u 19 časova u Etnografskom muzeju u Beogradu.
Biografija: Torsten Strajhhart, Berlin, Nemačka - između 1991. i 1996. studirao slobodne umetnosti na Umetničkoj akademiji u Kaselu (Kunsthochschule Kassel) kod Alfa Schulera. Od 1996. radi kao slobodni umetnik. Koristi različite medije, poput crteža, instalacije, video-umetnosti, performansa, u svim prostorima od prašine do kancelarije, a u cilju predstavljanja prirode, razvoja, konstrukcije i kontrole.
