Maršal Mekluan je izneo tezu da je sadržaj svakog medija uvek neki drugi medij. Tako se raniji mediji inkorporiraju u novije i bivaju predstavljeni u njima (tipa: slika na fotografiji, fotografija na filmu, film na televiziji, itd). To posebno postaje karakeristika novih digitalnih medija, koji preuzimaju stare i rekombinuju ih.  Bolter i Grusin su na tom tragu formulisali i teoriju remedijacije. Kako se delovanje tog procesa odražava na umetničku produkciju i kako se to reflektuje u polju umetničke produkcije, i u kokvom je odnosu spam npomenutih teorija? Na to treba da odgovori ova priča, koja će se kroz video inserte baviti procesima remedijacije, (u kome se u novijem medijiu predstavlja stariji) i retrogradne remedijacije (u kojima se u starijem mediju predstavlja noviji), kao i metamedijskim načinom mišljenja i već gotovo sveprisutnim medijskom nomadizmu savremenih umetnika.