Umetnik

Zoran Kuzmanović (1967)

Prati umetnika

Pretraga

GLAVE I SLUTNJE

Dva do pet milimetara debljine lima ne ugrožava osećaj punoće volumena.

U livenju ne gubim vosak. On mi doziva najmekše  senke.

Glave oblikovane tankim limom ne vidim kao ljušture.

Patiniram aluminijum, tražim u njemu baršun, približavam ga i zemlji i svojoj koži.

U praznom jezgru volumena otkrivam  naličje lima. Glačam ga, budim srebrnasti sjaj aluminijuma.

Za uho kažu da je «osetljiva koža koju je zvuk zagrlio ili nadražio...» : ne tragam za konstruktivnom ulogom šupljine, važni su mi njeni prostor i vazduh prožeti  sjajem aluminijuma. Hoću ljubavnu nežnost tog mešanja.

Sa odsjajima unutar volumena mislim i na  zarobljeni masivni  zvuk zvona.

Glava puna svetlosti. Tragam za  njenim kosmičkim prostorom. Uravnotežavam je olovnom izlučevinom. Obezbeđujem joj težište gvozdenim jezerom. Tu puštam  bakarnom jeziku na volju.

Zevu volumena glave  dajem ulogu vodiča u onostrano.

Glave šutirane, glave klane, glave umne... totemi, maske, sve mi je važno. U kamenim glavama  sa Uskršnih ostrva, u tim horovima  duša umrlih, u  njihovom  blagom nauznak, slutim   obraćanje daljinama, večnosti.

Odlivam i glavu punoga jezgra, suprotno livničkoj praksi. Uzbuđuje me ideja o količini materijala u svedenoj zapremini skulpture – stižem do nje pre pomisli na težinu. Tragam za načinom da to najavim, delim je po polovini i služim se tankim kriškama izvedenim iz mase, ne bi li obećale sud.

Oku  nudim  ulogu ogledala.



P.S.  Čitati novine a glavu sačuvati... negde uz sebe, pored sebe...



Beograd, maj 2011.                    

                                              Lj.Gligorijević  u autorovo ime


Datum objavljivanja: