Umetnik

Željko Đurović (1956)

Prati umetnika

Pretraga

Od uživanja u bolu do uživanja u boji

...Godine 1992. L'Europ Art iz Ženeve nam je omogućio da Đurovićev svet snoviđenja, koji smo već videli u crnilu mecotinte, sada doživimo u obilju jakih boja. Slovenski temperament, satkan od žestokih suprotnosti, otkrivao je strasne sukobe svetlosti i senke. Predložili smo onome koga smo smatrali svetionikom mladog srpskog slikarstva da održi samostalnu izložbu u Međunarodnom centru Fantastične umetnosti u zamku Gruyeresa. Reakcije stručnjaka i publike su potvrdile divljenje koje je vec bio izazvao taj ogromni talenat. Poigravajući se čulima sa žestinom koje nas je minimalistička umetnost lišavala-ozbiljan pri izboru tema i okrenut svetu oštrih izraza-umetnik, po svom nahođenju, bira simbole dobra i zla. Već tada njegovo stvaralaštvo izražava istovremeni uticaj ljubavi i mržnje. Nadahnuto političkim protestima sveta koji se menja, ono, sa zanosom, oslikava velike teme postojanja. Obdaren zadivljujućim tehničkim majstorstvom, mladi Đurović je već tada pokazao da u sebi nosi klice sklonosti ka figurativnoj umetnosti trećeg milenijuma.

Jedini koji nam se čine dostojnim da ponesu naziv Pharosa (Svetionika) su umetnici koji istovremeno mogu biti u vezi sa nebeskim i podzemnim silama. Rekli bi da svako Đurovićevo delo ostvaruje tu ulogu posrednika. Izmedju prividivosti materijalne realnosti i psihičkih sila koje su osnove dela, njegovi elementi, vatra, vazduh, voda i zemlja podvlače simboičke vednosti pejzaža. Od svega onoga sto je činilo narodno verovanje, kao što su lutajući plamičci po močvarama i grobljima, nauka prima različite vibracije. Za Đurorovića to ima vrednost medija koji služe da sjedine verovanja i nauku.

Oko slikara zapaža žiličaste slojeve predela i dovodi ih u sklad sa kosmočkim uticajima. Nastajući iz vazduha-neba ili iz voda zemlje oni postaju bića koje treba uhvatiti. Slični dzinovima Viktora Igoa, oni su u početku samo žamor “jedan plamen, jedna duša” koja izranja iznenada iz prividnoga mira. Pokret joj povećava moć, a dah inspiracije daje joj oblik. Ona se penje kao spirala. Neprekidna bujica snage pokreće slikara koji sparuje Vatru i Vodu. On ucrtava svoje delo u pulsiranje krvi koja ujedinjuje muško-ženski princip.

Instikt koji zauzima veliko mesto u sposobnostima Đurovića, učinio je da preobrazi čulne naslade u spoznaje. Antička religija, prisiljena krikom očajnika, pokreće jednu vrstu nebeskoga mehanizma. Primoran da se seti misterije Eleuzine, slikarev duh dobija snagu potrebnu za stvaraje lepog. Da bi uživanje u bolu preobrazio u uživnje u boji on širi prostor do nezamislivih granica. Ritual je ostvaren kada se blistava Afrodita pojavi obasjana gordim cvetanjem boja.



Etijen Šaton


Datum objavljivanja: