Umetnik

Vanja Đorđević (1978)

Prati umetnika

Pretraga

Kristina Stefanović o Vanji Đorđević

Nerazgovetna priča koju slika govori, otkriva samo način mišljenja i poneku transparentnu misao umetnika. Iako se često naslućuje, retko kad se u potpunosti može otkriti, definisati i jasno opisati. Ta poetika pronalazi se pogledom kroz intimni prozor koji gleda na svet i ponovo se vraća umetniku.

Inspirisana japanizima i njihovim isečenim kadrovima, umetnica stvara svoje prizore koji se mogu vizuelno širiti u nedogled. Tako se pred nama otvara mogućnost da slobodno, bez ikakvog nametanja, razmišljamo, maštamo i osećamo, a boje i linije nas kao osnovni vodiči uvode u nove, proizvoljne sfere. Emotivno i intuitivno odabrani kompozicioni i koloristički odnosi, izgledaju kao da su dugo i pažljivo birani da bi tako čulno delovali. Trodimenzionalnost se gubi u dubini intezivnih, ekspresionističkih boja. Utisak slikarske plohe pojačava crno oivičavanje formi koje su poput simbola simplifikovane, ali ne gube od svoje prepoznatljivosti. Time se ističe pojednostavljeni crtež, a linija je oslobođena svega suvišnog, teče kao misao i uliva se u samu suštinu.

Ako se ove slike posmatraju kao izvesni umetnički razvoj i sazrevanje, primetiće se neprekidna igra između otkrivanja i skrivanja, oslobađanja i zatvorenosti, svesnog i nesvesnog, početka i kraja.

Kao jedna od žena, preispitivanjem sebe, umetnica se bavi i svojom ulogom. ŽENA želi da se predstavi, više svojom haljinom nego likom, pritom, skrivajući oči, čime se gubi njen identitet, a samim tim i njena ličnost.

GEJŠA otkriva objekt svoje ženskosti i seksipila bez imalo stida.

U TAJNI je predstavljena skoro cela ženska figura, ali njen pogled opet nešto krije. Istovremeno, umetnica traži neki drugačiji smisao postojanja žena od onog suštinskog u nastojanju i održavanju života. Taj smisao se neprestano menja i gubi kroz vreme, kroz različite tradicije, nacije, i krajeve Sveta.

Umetnica je u misaonom raskoraku, negde između svesnog i podsvesnog, budnosti i sna, u domenu fiktivnog i simboličnog. Neke pojedinosti smišljeno prikazuje, a neke su prestavljene sasvim nesvesno. U SNU, ona se pojavljuje i predstavlja kao zaštitnica sopstvenog sna. Od čega štiti san, grleći ga, dok spava? Moguće da čuva svoje snove od nekih budnih košmara.

Uspela je da oživi slike svojih misli, tajni, snova... A šta se još krije IZA vidljivog? Ko zna TAJNU SNA? Postoji li KRAJ mišljenja...ili je sve samo početak nečeg što je još uvek teško zamisliti, a ipak se može osetiti? Upravo je tu suština svačijeg samootkrivanja.



Kristina Stefanovića


Datum objavljivanja: