Crteži koji su pred nama, spadaju u jednu od posebnih etapa celokupnog opusa Slavoljuba Caje Radojčića. Poslednjih godina ih sve češće izlaže, čak i kao samostalne celine. Nastali u toku prethodnih pet godina, predstavljaju neku vrstu umetnikovog dnevnika jer rad na njima traje dugo.
Ovi crteži, rađeni su kao skice za sklupturu, koje zatim dalje razvija u čvrstom materijalu - kamenu, bronzi, drvetu. Neobična umetnikova mašta, drugačija stilizacija, kreativna imaginacija, jedna posebna ironično - humoristična atmosfera koja vlada u njima, ono su što prvo zapada u oči.
Inspiraciju nalazi u novinarskim tekstovima, fotografijama koje koristi kao dokumente, skicama, sećanjima... Pri njihovoj izradi, koristi kombinovanu tehniku: gvaš, akrilik, pero, tuš, olovku, akvantintu (bakropis) a uglavnom su rađeni na papiru. Boju za svoje crteže pravi sam, mešajući pigment sa osnovnim, dodajući im razne vrste industrijskih boja, i to uglavnom vodene, koje se ne rastvaraju.
Slavoljub Caja Radojčić
Rođen 30.08.1942.godine u Beogradu. Diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti, odsek vajarstvo,1965. godine. Postdiplomske studije završio 1967. godine u klasi profesora Miše Popovića.
Član ULUS-a od 1965. godine.
Izlagao na oko 40 samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik mnogobrojnih nagrada.
Redovni je profesor na Fakultetu Likovnih umetnosti u Beograd, odsek vajarstvo.
Živi i radi u Beogradu, baveći se sklupturom, crtežom i grafikom.