Umetnik

Tamara Đorđević

Prati umetnika

Pretraga

Dekonstrukcija stereotipa u animiranoj seriji South park

Uvod:

Ovaj rad ima nekoliko ravni. Prvi deo o pojmovnoj aparaturi razmatra status stereotipa, značenje i značaj dekonstrukcije stereotipa u društvu. Drugi deo sadrži analizu likova, sadržaja i načina primene dekonstrukcijskih modela u animiranoj seriji South park (ali i eventualnih izostavljanja stereotipa iz korišćenog dekonstrukcijskog modela ili prikazivanja/potvrđivanja stereotipa), isticanje predmeta istraživanja, problematizovanje uloge dekonstrukcije stereotipa u kontekstu post-socijalističkog društva i razmatranje mogućnosti dispozitivnih promena. Treći deo sadrži interpretaciju – primenu teorije i predstavljanje rezultata istraživanja sa debatom o etičkim problemima pri korišćenju dekonstrukcije stereotipa i predlogom za njihovo korišćenje.
U prvom delu preuzimam pojmovnu aparaturu iz dve studije. Jedna se tiče studija medija, a druga etike medija. Pojam dekonstrukcije se ovde pojavljuje u onom obliku kako je uspostavljena kod filozofa i teoretičara Žaka Deride (Jacques Derrida). U analizi sadržaja ispitujem koji su stereotipi najzastupljeniji u animiranoj seriji South park i na koji način je izvršena dekonstrukcija narativa. Takođe, problematizujem ulogu ove serije u odnosu na lokalni kontekst, termine emitovanja i starosnu ograničenost gledalaca kojima je „dozvoljeno“ da gledaju sadržaj emisije, te i transgresivnu vrednost, odnosno mogućnost intervencije ovakvog sadržinskog okvira. U poslednjem delu će biti zastupljena interpretativna metoda putem dva teorijska okvira – Teorije dekonstrukcije i Teorije seksualnosti i potvrđivanje teze o nužnosti dekonstrukcije u medijskim sadržajima u lokalnom kontekstu.

Ključne reči: stereotip, etika, mediji, dekonstrukcija South park, reprezentacija.

Stereotip i dekonstrukcija

Pitanje stereotipa i njihove upotrebe u medijskom prikazivanju sa aspekta konstruktivističke platforme čini se veoma važnim. Stereotipi imaju moć da oblikuju mišljenje pojedinca ili grupa o drugim ljudima, kreirajući njihov svakodnevni život. Ova pojava se proučava zbog društvenih nepravdi nad žrtvama stereotipa koje se u realnosti manifestuju na različite načine. Sa ekspanzijom masovnih medija funkcija stereotipnih matrica postaje sve opasnija zbog brzine i dostupnosti informacija, spekulativnih i manipulacijskih tendencija u uslovima određenih ideoloških i političkih realnosti i njihovih konsekventnih razina, a mišljenje koje formiraju može biti duže vreme ukorenjeno u društvenoj svesti. Adam Brigs i Pol Kobli (Adam Briggs, Paul Colbley) koncept „predstavljanja“ opisuju kao učvoren segment ideologije („ideologije kao ideja i vrednosti“) koja kasnije deluje u konkretnom životu, „’naturalizuje’ naš način života i rada“ i delotvorna je zbog širenja moći određenih društvenih grupa, a na štetu drugih.(1) Iz tih razloga, a i mnogih drugih, možda je bolje pitanje, ne kako se konstruišu stereotipi u medijima i koje su njihov konsekvence, već kako je moguće dekonstruisati stereotipne forme i koja je i kakva druga potencijalnost koja se nudi dekonstrukcijom stereotipa. U najširem smislu, stereotip je opisan kao opšteprihvaćena slika o određenoj grupi koja se često primenjuje na sve njene članove.(2) „Stereotipi nastaju u procesu selekcije, preuveličavanja ili redukcije: oni uzimaju jedan atrbut društvene grupe, uveličavaju taj atribut sve dok on ne zaseni druge, a zatim ga isturaju sve dok konačno ne počnu da simbolizuju tu grupu, sažimajući je u nekoj vrsti kulturne stenografije (...) Ideološke implikacije stereotipa su očigledne, pošto su grupe koje su najviše podložne stereotipima one sa manje društvene i kulturne moći. (...) Stereotipi postaju ideološki onoga momenta kada prestaju da budu prosto metod opisivanja i postaju sredstvo za prenošenje vrednosti (...)“(3) Dakle, stereotip teži da zauzme centralnu poziciju u odnosu na prikazivanje, a kasnije i mišljenje, da se, u krajnjoj liniji utvrdi kao geleralna istina o ljudima u odnosu na njihove živnotne prakse. S druge strane, dekonstrukcija postavlja drugačiji koncept u pristupu. Pod terminom „dekonstrukcija“ podrazumevam „istraživanje sedimentiranih struktura koje oblikuju diskurzivni sklop“(4) u „sceni“ konfliktnih klizanja označitelja i označenog. Ovaj termin je u filozofsku misao uveo Žak Derida, kako bi osporio autoritet jezika koji je vladao u strukturalističkim krugovima, da bi osporio lingvističke reference, merodavnost govora i „logocentrizam“.(5) Dekonstrukcija postavlja pitanja istoriji filozofije – kako Derida kaže, ona nije pitanje o biću, već „misao porekla i granice samog pitanja ’Šta je...?’“(6) – i predstavlja potencijalnost promišljanja o granicama unutar kojih se kreira mišljenje. Kao kritika metafizike, verovanja u jednu istinu, univerzalne vrednosti i saznanju stvari po sebi, dekonstrukcija se fokusira na pluralnost, višeglasje i istine, na rekonstrukciju reminiscencije, preispitivanje i suprotstavljanje dogmatskim modelima. U tom smislu, dekonstruisati stereotip znači „omekšati“ i preispitati postojeću sliku, mišljenje ili gledište (o nekome, nečemu) i dati mogućnost drugačijeg gledišta, koje je varijabilno u odnosu na topos centra i margine. Ako, vođeni dekonstrukcijom, kažemo da ne postoji jedna metafizika, jedna istina i jedan glas koji teži da se „okameni“ kao večan i nepromenljiv, onda na izvestan način delujemo subverzivno u odnosu na stereotip u smislu pomeranja ka alternativnijim gledištima. Kao što mnogi teoretičari smatraju da su stereotipi neophodni ili neizbežni, da obezbeđuju ekonomičan način posmatranja sveta, i da ih je nemoguće iskoreniti,(7) tako i dekonstrukcija ne teži razaranju, destrukciji sistema, već relativiziranju postojećih, ponuđenih i delujućih stereotipnih struktura. U toj potencijalnoj igri premeštanja cetnra i margine, pruža se mogućnost uspostavljanja drugačijih formacija. Termin koji opisuje ovaj koncept je „dispozitiv“. Njega aktualizuje Mišel Fuko (Michel Foucault) u kontekstu teorije seksualnosti da bi se suprotstavio takozvanoj „istoriji mentaliteta“. Dispozitiv ima nekoliko značenja: a) odgonetanje uslova znanja i moći radi problematizovanja konstituisanja određenih znanja; b) sistem odnosa koji se može uspostaviti u heterogenim skupovima (od diskursa, institucija, preko moralnih izjava, zakona...), identifikacija prirode veze i promena u tim sistemima (na koji način jedan diskurs funkcioniše u jednom sistemu pod jednim statusom i na jednom mestu i kako se dešava zamena pozicije i promena u funkcijama i statusu određenog diskursa; c) sprovođenje jedne strategijske funkcije u istorijskom trenutku, i tada dispozitiv odgovara hitnoj potrebi.(8) Funkcije dispozitiva možemo posmatrati i pri medijskoj analizi, te videti kako se konstruišu istine putem stereotipa i koje su etičke dileme koje konstrukcija proizvodi, kako je moguća promena statusa jednog stereotipa putem medijskih uticaja i koje društvene okolnosti izazivaju tu potrebu.

Osnovna teza ovog rada se odnosi na emitovanje animirane serije South park na kanalu B92. Postavlja se pitanje da li je moguće, u odnosu na termin emitovanja, kontekst i ograničenja koja medijski Javni servis uspostavlja, uticati na javno mnjenje u cilju dispozitivne promene streotipnih vrednosti. Drugo pitanje se odnosi na način dekonstrukcije koji je sproveden u animiranoj seriji i tiče se subverzivnih mehanizama usmerenih ka mišljenju za koji su zaslužni stereotipi.

Analiza likova, sadržaja i načina dekonstrukcije stereotipnih modela u animiranoj seriji South park

Autori animirane serije za odrasle South park su Met Ston (Matt Stone) i Teri Parker (Trey Parker). Njihov zajednički rad počinje na Univerzitetu Kolorado, gde su studirali filmsku režiju. Prvi serijal South parka je emitovan na američkoj FOX Televiziji, 1997. godine, a kasnije je seriju preuzela stanica Comedy Central, što govori i o njenoj žanrovskoj odrednici. Do danas je realizovnao i emitovano dvanaest serijala.(9) Glavni likovi u seriji su: Kajl Broflovski (Kyle Broflovski), Keni Mekormik (Kenny McCormick), Erik Kartman (Eric Cartman) i Sten Marš (Stan Marsh). Oni žive sa svojim roditeljima u izmišljenom gradu, u Koloradu, i tim imenom je i naslovljena serija – South park. Pored njihove porodice, tu su i likovi poput Leopolda Batersa Stoča (Leopold Butters Stotch), gospodina Gerisona (Mr. Garrison) profesora, gospodina Roba (Mr. Slave), Šefa (Chef), Isusa (Jesus), Gradonačelnice (The Major), direktorke škole, Viktorije (Principal Victoria), i drugih „gostujućih“ likova. U nekim epizodama pojavljuju se slavne ličnosti, političari – Barbara Strejsend (Barbara Streisand), Paris Hilton, Britni Spirs (Britney Spears), Dženifer Lopez (Jennifer Lopez), Ben Aflek (Ben Affleck), Mel Gibson, političari – Barak Obama (Barack Obama), Džon Mekejn (John McCain), Bil Klinton (Bill Clinton), Sadam Husein (Saddam Hussein) i drugi.

Kajl Broflovski je jevrejskog porekla. Kreiran je kao pravična, prijateljski nastrojena i inteligentna osoba. Njegov najbolji drug, Sten Marš ima slične osobine. To su dva lika sa pozitivnim karakterima. Mali Keni Mekormik je predstavljen kao neutralan i duhovit. On potiče iz siromašne porodice (otac mu je alkoholičar, a mama domaćica), teško je razumeti šta priča jer mu skafander prekriva celo lice. Karakterističan je zbog toga što do petog serijala, u svakoj epizodi, strada i u sledećoj je opet prisutan. Simbolička predstava siromašnog dečaka koji skriva lice (što upućuje na stid) i sebi oduzima moć govora, ima svoje značenje u klasi iz koje potiče. Keni je uvek taj kome se u kritičnim situacijama dodeljuju najrizičniji poslovi koji su kobni po njegov život. U slučaju Kenija, autori serije nas suočavaju sa okrutnostima socijalnog sistema u kome su siromašni nemoćni i žrtve. Ova forma predstavljanja ima osvešćujuću funkciju, sprovedenu kroz surove prizore. Erik Kartman je sebičan, licemeran, zao i antisemita. Njegova uloga je poslužila za ukazivnje na stereotip o Jevrejima. Kartman često provocira Kajla zbog njegovog porekla. Kajlovo jevrejsko poreklo služi Kartmanu da ga postavi kao krivca u mnogim situacijama. U ovom slučaju, mehanizam subverzije stereotipa deluje preko apsurda (Kartman govori Kajlu da nema osećaj za ritam zato što je jevrejskog porekla; ili da iz istih razloga ne ume da igra košarku). Gospodin Gerison je profesor u školi. U jednoj od epizoda on odlazi na operaciju promene pola. Jedan od retkih likova sa afričkim poreklom je Šef. Njegovo ime je referentna aluzija na amaričke filmove u kojima se etnički Drugi prikazuju u povoljnoj poziciji, kao šefovi policijskih stanica, na rukovodećim položajim i u glavnim ulogama (ova strategija je korišćena iz dva razloga – zarad integracije ili zamagljivanja stvarnosti). Njemu pripada uloga bliskog prijatelja i mudrog savetnika glavnih junaka. U ovom slučaju autori se postavljaju u meta-poziciju, prikazujući „prikazivanje“. I tu poziciju smatram važnom u raspravi strategije prikazivanja stereotipa. Taj položaj čini razliku između South parka i drugih emisija iz lokalnog konteksta, kakva je npr. serija Kursadžije(10). Drugostepeni govor o stereotipima pruža mogućnost analize i subverzije. Gradonačelnica South parka je prikazana kao egzibicionistički nastrojena kada su mediji u pitanju. Često teatralna pred kamerama, licemerna i željna pojavljivanja na televiziji, kao uostalom i većina stanovnika. Ime direktorke škole, Principl Viktorije, referira na viktorijansko doba koje je sinonim za puritanizam i regulative po osnovu rigidnog pogleda na sekualnost. Isus, još jedan od stanovnika South parka, radi na lokalnoj televiziji i ima vlastiti Show sa live uključenjima gledalaca koji postavljaju pitanja i traže savete. Kada je reč o etičkim dilemama poput eutanazije, emisiju naprsno prekidaju reklame.

Ako pogledamo ovu grupu likova, zapazićemo da, kako bi se kreirala, serija i sama mora da krene od stereotipa da bi uspostavila mogućnost prepoznavanja karaktera. Drugo pitanje je na koji način se razvijaju karakteri, kakva značenja se uspostavljaju i sa kojim ciljevima. U seriji South park ponuđena su drugačija gledišta. O njima, sa istom logikom humora, sarkazma i okrutnosti, koja su prisutna u seriji, govore autori u intervjuima. Forma intervjua je specifična, sa akcentom na preterivanje u režiranju događaja. Intervjui su u prvih nekoliko epizioda predstavljali uvod i najavu serije. Met Ston i Teri Parker su ispred kamina, u porodičnoj atmosferi sa gestovima podrške i prisnosti zaljubljenog para. Na izvestan način pitanja, koja su zapravo sastavili sami autori, usmeravaju i preciziraju značenja koja mogu biti varijabilna i neprecizna u odnosu na prirodu prisutnog humora. Na pitanje da li su antisemite, Met odgovara da nije, jer je i sam jevrejskog porekla, dok Sem odgovara da jeste. Na pitanje da li su gay, jedan odgovara da je malo, a drugi da misli da smo „svi mi pomalo gay“. Kenovu smrt u svakoj seriji objašnjavaju njegovom klasnom pozicijom – „Keni mora da umre jer je siromašan“.(11) Dakle, teme koje su ovde pomenute tiču se klase, rase, identiteta. Problematičnim se čini predstavljanje žena. U skoro svakoj od epizoda, ženi je data servilna uloga, uloga domaćice. Međutim, kontekst u kome se one pojavljuju čini alibi i samo još jednu stratešku provokaciju. Prikazivanje žena u ovom slučaju treba da bude aproksimativno ustaljenim prikazivanjima žena u medijima. U seriji South park ovakve scene su intonirane parodijskom gamom. Zbog otvoreno liberalne pozicije, autori nemaju milosti ni prema slavnim i uspešnim ženama. Recimo, Barbara Strejsend(12) je prikazana kao gramziva, bogata i moćna, sa nevelikim talentom u odnosu na zasluge koje dobija medijskom pažnjom i uspehom. U drugim narativnim strukturama, ovakvo prikazivanje moglo bi biti osuđeno kao pokušaj opstrukcije integracije žena u svetu u kome vladaju muškarci. Tako se staje na put i suprotnoj generalizaciji. Ona se tiče principa „viška vlasti“ koju određena grupa može dobiti zbog prethodno represivnog položaja koju je imala u jednom istorijskom periodu. I to jeste etičko razrešenje – ukoliko je položaj žena bio vekovima ugrožen, ne znači se ne sme govoriti o izuzetim slučajevima. Još jedno od važnih etičkih pitanja je i položaj osoba sa hendikepom. U seriji „Conjoined Fetus Lady“(13,14) prikazana su dva pogleda. Jedan je viđenje osobe sa hendikepom od strane društva, koje sa preteranom brižnošću i agresivnim usmeravanjem pažnje (radi isticanja milosrđa) pruža onu vrstu pomoći koju oni (pripadnici tog društva) smatraju da je osobi potrebna, a drugi pogled je iz ugla onoga koji tu pomoć prima. U seriji, da bi pokazali brižnost prema medicinskoj sestri rođenom sa fetusom na glavi, svi pokušavaju da se identifikuju sa njom, pojavljujući se sa igračkom u obliku fetusa, koju nose na glavama. Kada se na svečanosti (organizovanoj njoj u čast) Fetus Lady izjasni da želi da živi normalnim životom, što joj na izvestan način onemogućava njihova preterana fokusiranost na njen hendikep, organizatori svečanosti bivaju uvređeni i posmatraju njene reči kao izraz nezahvalnosti prema njihovom „dobročinstvu“.(15) Pojedine epizode bave se stereotipnim prikazivanjem terorista. U razred dolazi novi učenik, Bahir Hasan Abdul Hakim, koji kod Erika Kartmana stvara paranoični osećaj da je Bahir član terorističke organizacije i pretnja za okolinu. Dok svi tragaju za „malim teroristom“, on se igra sa Batersom. Na kraju se ispostavlja da pretnju Americi ne predstavljaju ni Rusi, ni Muslimani, ni Nemci, već Britanci, kao kolonijalisti. Na kraju, Kajl konstatuje: „Yeah. It just proves we need to learn not to profile one race of people. Because, actually, most of the world hates us.“(16) Epizoda „My future self n’me“ ima izrazito edukativan karakter. Roditelji unajmljuju iz agencije ljude koji će ubediti decu da su oni njihov alter-ego iz budućnosti. Pri tom, glume skitnice koje su zbog upotrebe narkotika došli do najnižeg društvenog stupnja. Ova serija pored vaspitnog karaktera upućenog mladima, ima i poruku koja se odnosi na roditelje, a tiče se načina na koji pristupaju deci pri vaspitavanju (ton po ovom pitanju je kritički oblikovan).

Klasifikacija načina dekonstrukcije stereotipa u seriji South park

U seriji South park može se detektovati nekoliko načina dekonstrukcije stereotipnih sadržaja. Navešću tri, sa komentarima u odnosu na moguću interventu moć koju mogu imati u materijalnom svetu:
1. Stereotipom protiv stereotipa: Korišćenje retoričke snage istih mehanizama koji stereotipi korste. Primer: U seriji „Ike’s wee wee“(17), Gospodin Meki pokušava da uputi decu na štetnost droga, međutim biva optužen da ih propagira i sam postaje njihov korisnik onoga momenta kada svi počinju da sumnjaju u njega. Jedan stereotip koji generalizuje da svi profesori pogrešnim metodama izvršavaju vaspitne funkcije, iskorišćen je da stvori drugi – razgovor o drogama može da ih aktualizuje i dovede osobu u situaciju da postane zavisnik. Ovaj pristup je iskorišćen u edukativne i vaspitne svrhe.
2. Pasivna deonstrukcija: Preterivanje u naglašavanju ustaljenih stereotipa bez subverzije datog stanovišta. U ovom slučaju dekonstrukciju je moguće učitati preko konteksta celokupnog sadržaja i znanja o sistemu vrednosti za koji se autori zalažu. Primer: Mamama četvorice dečaka pripala je servilna uloga. Prikazane su kako peru suđe, srpemaju večeru ili uslužuju ukućane. Ovakav vid prikazivanja može delovati kroz revolt osoba ženskog pola. Ovoj vrsti dekonstrukcije može biti svojstven psihološki mehanizam konfrontacije.
3. Meta-pozicija rasprave: Kada se o stereotipu priča i analitično raspravlja sa distancom. Ovom načinu je svojstveno isticanje praradoksa i apsurda, kao i konsekvenci nekih od ubeđenja koje stereotip donosi sa sobom. Primer: U epizodi „Cartman Sucks“ roditelji i sveštenik „pružaju pomoć“ Batersu jer je bio „bi-curious“. Sumnjaju da je homoseksualac i odlučuju da ga pošalju u specijalni kamp u kome „popravljaju“ decu koja su „bila radoznala“ govoreći im da su samo „zbunjena“. U kampu nekolicina dece izvršava samoubistvo. Na kraju serije Baters argumentovano objašnjava svom drugu (koji zbog pritiska koji na njega vrše roditelji i društvo pokušava da izvrši samoubistvo) da ne postoji nikakva „nenormalnost“ u njegovoj ličnosti, da ga on razume i da nije postojala „zbunjenost“ dok drugi ljudi nisu počeli da mu govore da je zbunjen. Tako odbija da se okarakteriše kao „zbunjen“ samo zato što mu oni govore da treba da bude. Baters kaže da ako ga je nekako Bog stvorio, verovatno je i on sam pomalo „be-curious“.(18) Na taj način pokušana je rasprava o stereotipu i ukazano je na konsekvence koje stereotipi proizvode.

Pitanje dekonstrukcije stereotipa u lokalnom kontekstu

Animirana serija South park nastala je po uzoru na Leteći cirkus Monti Pajtona (Monty Python's Flying Circus). Tehniki nastaje kolažiranjem isečenih papira, ređanjem, pomeranjem, snimanjem, i kasnijom obradom u kompjuterskim programima poput Photoshopa i Maye. Prednost koju animirana obrada pruža je da neke scene udaljava od ozbiljnosti koju realistični sadržaji poseduju i time dozvoljavaja veću brutalnost(19) (ili druge problematične sadržaje kojima bi bilo prećeno cenzurom) u strategijama prikazivanja. Realnost se u slučaju South parka nadomešćuje realnim temama i događajima u svetu. Brzina realizacije serije koju dozvoljava ova tehnika doprinosi i brzini reakcije autora na aktuelne probleme vezane za američki kontekst koje oni u seriji rekonstruišu, odnosno dekonstruišu. Dekonstrukcijski model je primenjen, kao što smo videli iz analaize sadržaja, na oblike homofobije(20), ksenofobije(21), etničke(22), verske(23) netrpeljivosti. Takođe su prikazane i konsekvence koje ova ubeđenja, zahvaljujući stereotipima, u velikoj meri proizvode. Efektima medijskog uticaja bavili su se mnogi teoretičari – od grupe teoretičara Frankfurtske škole (koji su pisali o konceptu „potkožnog“ modela efekata medija vezanog za načističku propagandu), preko Kaca i Lazersvilda (Katz i Lazarsfeild, 1955) koji su istraživali značaj ličnog uticaja (isticanje stava da su za način na koji publika prima medijske poruke zavisi od stavova lidera određene zajednice), i Blumlera i Mekejla (Blumler i McQuail, 1968) (sa tvrdnjom da publika bira one sadržaje koji bi podržavali, a ne menjali postojeće stavove), do novijih istraživanja percepcije publike (Hall, 1973) (isticanje stava da različita publika različito reaguje na različite sadržaje, u zvisnosti od klase kojoj pripadaja, pola, seksualnog ili etničkog identiteta, dok medijski producenti nisu nužno imali na umu da se određeni sadržaj protumači onako kako ga tumači publika).(24) Vezano za poslednji primer, a u kontekstu serije South park, problem bi bio taj što određena publika može predstavljanje „negativnih“ sadržaja shvatiti na pozitivan način. Kao primer za ovaj fenomen može poslužiti veliki broj publike koja blagonaklono gleda na karakter Erika Kartmana. Postavlja se pitanje da li ovakva vrsta medijskog sadržaja može menjati realnost i uticati na svest ljudi? Serija South park emituje se na Televiziji B92(25) u ponoćnom terminu (u toku je poslednji serijal). Serija je u lokalnoj sredini, namenjena osobama starijim od osamnaest godina. (Po ugledu na Američke filmske asocijacije (Motion Picture Association of America, MPAA), i kod nas je uveden sistem rangiranja kako bi se odredilo da li je sadržaj filma prigodan i za koju starosnu dob je „poželjan“)). U drugim zemljama, poput Engleske, samo dve epizode su namenjene osobama iznad osamnaest, neke epizode mogu da gledaju i deca od petnaest i dvanaest godina (to govori i o terminu emitovanja serija).(26) Ukoliko pretpostavimo da dekonstrukcija stereotipa prikazana putem ovog žanrovskog modela može delovati u našem kontekstu, postavlja se pitanje vidljivosti tih sadržaja obzirom na termin prikazivnja serije. Iako se epizode mogu preuzeti sa interneta, sudeći po forumima, većina onih koji su poklonici South parka čekaju televizijsko emitovanje. Ko gleda South park i, u tom kontekstu, da li sadržaji dolaze publici, ili publika ide ka njima? Diskusije sa foruma mogu delimično, i ne toliko pouzdano, da pokažu odnos prema emisiji. Na jednom od foruma (iz 2008), osoba sa nadimkom „weljko94“ (brojem pored imena osobe se uglavnom označava godište) postavlja pitanje i komentar: „zanima me da li ovde neko gleda South park, i što je najvažnije još samo devet dana do sledeće sezone. Jedva čekam.“(27) Vremenski malo starija diskusija, iz 2006. godine kombinuje komentare o Televiziji B92 i emitovanju novog serijala South parka (videti: http://kablovskiforum.7.forumer.com/viewtopic.php?p=11459). Na tom forumu se raspravljalo o novim terminima South parka, o Ligi šampiona i Velikom bratu. „Forumaši“ su bili zainteresovani za Ligu šampiona i South park, dok su negodovali emisiju Veliki brat. Internet je omogućio da korisnici, koji se možda ne slažu sa uređivčkom i ideološkom politikom Televizije B92 preko raznih foruma, chat-kanala i sajtova za lične profile (Facebook, My Space) mogu dobiti informacije o seriji, te se i može desiti da osobe između sebe sukobljavaju mišljenja i vrše uticaje jedni na druge. Dakle, internet je na neki način otklonio sumnju u krizu vremena emitovanja i televizijske stanice koja emituje sadržaj dekonstrukcije stereotipa. Drugo pitanje se odnosi na osobe koje konzumiraju navedeni sadržaj. Na jednom od foruma diskutovalo se o etičkim, zakonskim pitanjima, kao i stereotipnim mišljenjima: legalizaciji marihuane (a to je podstaklo i pitanje homoseksulanih prava, verske i etničke različitosti...), pravu da se napravi miting (jer, kako je marihuana nezakonita, po mišljenju nekih „forumaša“, ne treba se ni dozvoliti takav skup), i „Otvoren[om]i poziv[u] na nasilje [koji su] potpisali su Srpski otadžbinski pokret “Obraz“ Nacionalni stroj, Srpski sabor „Dveri“, „Krv i čast“, „Konačni obračun“ i „Garda cara Lazara“(28). Osoba sa nadimkom „eremita“, sa opisom „starosedelac“ komentariše: „Ma treba ih sačekati i sasuti na njih mnogo belog praha... recimo brašna, soli, šećera ...onako obasuti ih .. i fotogrfisati ih ...uz pesmu ’celo selo voli belo“. Ispod komentara, crvenim slovima, navedeno je „Ne vređaj Spc i Srbe, jer posle kukaš i drukaš“. Drugi komentar korisnika foruma, sa nadimkom Kartman i navedenom lokacijom South park piše: „Te grupice kojekakvih obraza i sličnih su grupe uglavnom marginalnih isfrustriranih ljudi koji su svoj procvat imali za vreme ratova i ludila koje nam je servirao Sloba. Nažalost Slobina era je uništila mnoge generacije koje su rasle u takvoj državi haosa, nemorala i licemerstva, brzog i lakog bogaćenja i svega ostalog čije posledice osećamo i danas i osećaćemo jos dugo.“ „Erik Kartman“, korisnik foruma se ovde suprotstavlja „otvorenom pozivu na nasilje“. Erik Kartnam, lik iz serije South park, kreiran da pokazuje netrpeljivost prema drugačijim ljudima, predstavljen kao manipulativna i zla osoba, (koga sam između ostalog problematizovala u kontekstu „negativnih“ značenja koja se mogu shvatiti kao pozitivna), u diskusiji na forumu gubi te odlike i zadobija nove – ustaje protiv nasilja. Osoba sa foruma (Kartman) gleda seriju South park, a značenje, odnosno identifikacija koju je proizveo je inverzna – „negativne“ odlike jednog lika i tipologija koju one nose sa sobom proizvedene su u „pozitivne“ odlike stava jednog od živih ljudi sa foruma. Značenja su klizna, i mogu se proizvoditi u svim smerovima. Ali, i stereotip igra veliku ulogu koja je takođe problematizovana. Još jedan od forumaša navodi sledeće: „A ja se pitam šta se ovde pripoveda i šta se zeli reći ovom temom... Ako sam dobro shvatio, opet podele... I to, gle čuda: izgleda da su sve demokrate koji su protiv ovih organizacija (Obraz, Dveri, Nacionalni stroj...) u isto vreme raste, hipici, ili šta već, jer se zalažu a) protiv ovih organizacija, a to po deafult-u (oni su tako odlučili) znači – za narkomaniju (doduše samo marihuanu) i gay parade, b) automatski ispada da ako si nacionalista – onda si protiv homoseksualaca i protiv droge, c) ako si za drogu, za gay parade i sl. onda si automatski i protiv demokrata (...) Mogu li ja npr. biti protiv legalizacije marihuane, umeren demokrata, umeren nacionalista i da nemam ništa protiv homoseksualaca (...)“(29) Internet forum je omogućio da se tri različita mišljena sukobe na jednom mestu. Sledeće pitanje se odnosi na to kome treba ponuditi sadržaj koji dekonstruiše stereotipe? Ako su, prema mišljenjima mnogih teoretičara, uticaju stereotipa najpodložniji oni sa manje društvene moći, potrebno se ispitati za koje televizijske kanale su zainteresovane takve grupe. Međutim, pretnja ne leži u onima koji nemaju društvenu moć, jer će imati manju moć i da zloupotrebe svoja stereotipna mišljenja. Problem je sa onim grupama koje pretenduju da pridobiju društvenu moć. Reč je grupama koje pozivaju na nasilje koje treba da se sprovede prema osobama sa drugačijim stavovima, opredeljenjima, drugih etničkih grupa i nacionalnih identiteta.(30) Na internetu se mogu naći dokumentovani zapisi raznih sukoba, između ostalih i snimak sa Gay parade (pokušana je da se sprovede 2001. godine). Prikazano je nasilje nad ženama i muškarcima drugačijeg seksualnog opredeljenja. Izgovor za ovakav gest pripadnici nacionalističkih organizacija opravdavaju stavom da je homeseksualizam bolest, i da su ti ljudi „nenormalni“.(31)

Uloga televizije u tom slučaju bila bi da se na nacionalnom Javnom servisu (RTS1, RTS2), TV PINK-u pokuša sa plasiranjem sadržaja koji ruše stereotipe. Videli smo strategije dekonstrukcije na primeru serije South park. Ukoliko pokušamo da nađemo slični medijski proizvod, koji se zalaže za dekonstrukciju stereotipa u odnosu na lokalnu produkciju, nažalost, nećemo ga naći. Možda ne postoji želja da se protiv stereotipa suprotstavimo preko medijskih platformi, preko serijskih sadržaja, ali svakako da postoji potreba (obzirom na natrpeljivost prema drugačijem Drugom u našem društvu). Ni u jednoj seriji naše produkcije nećemo naći Roma koji je prikazan kao osoba na rukovodećem položaju. U mnogim serijama Roma gotovo i nema, a čine dobar deo našeg stanovništva. Ne postoji težnja ni za integracijom, ni za „zamagljivanjem stvarnosti“. Oni jednostvno ne postoje. Što se položaja žena u našem društvu tiče, možemo ga pratiti kroz prošlogodišnju rekapitulaciju događaja u štampi. Jedan od nedeljnika govori o stanju stvari. Reč je o novogodišnjm dvobroju časopisa Vreme, iz decembara 2008. godine. Naslovna strana časopisa nastala montažom nekoliko fotografija sadrži događaje koje su obeležili proteklu godinu – dolazak predsednika Obame na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama, privođenje Radovana Karadžića, Patrijarha Pavla u postelji, plivača Milorada Čavića sa medaljom itd... Od dvadeset i tri ličnosti na naslovnoj strani samo je jedna žena – i ona ima servilnu ulogu – koja prinosi dokument Dmitriju Medvedevu i Borisu Tadiću za potpisivanje overe gasnog sporazuma. U rubrici „Anketa ’biznisa’“ sa naslovom Odgovor privrede na krizu od dvadeset i osam stručnjaka, generalnih direktora, vlasnika i predsednika raznih kompanija, koji su opisivali mehanizme „preživljavanja u uslovima ekomomske krize, samo su tri žene. Jedna je direktorka Zekstra grupe, druga je direktorka Lilly drogerije, a treća Soko Štarka, dok su muškarci zaduženi za kompanije poput Telekoma, Delta Maxija... Posao koji obavljaju žene je blizak logici kojom se otkrivaju stereotipi. One su predstavnice „tipično“ ženskih zanimanja.

Stereotipi utiču na živote ljudi, proizvode razne konsekvence koje mogu dovesti do kobnih ishoda. Ukoliko bi naučni, teorijski i edukativni medijski sadržaji poslužili kao beskompromisni alat napada na stereotip, tek bi se tada otvorila i mogućnost produkcije serijskih sadržaja koji ukazuju na njih. Prema Mišelu Fukou, u doba prosvetiteljstva, naučni diskursi služili su da konstruišu istine i regulišu društvenu svest. Danas, putem medija, ti isti diskursi mogu poslužiti kao elementi za suprotstavljenje predrasudama i stereotipima sistemom stereotipom protiv stereotipa. O ovom modelu, u kontekstu mitoloških sistema čija je funkcija prenošenje poruke pisao je Rolan Bart (Roland Barthes). On je dokazao tezu da je svaki medijski izraz intencion i u službi ideoloških istanci koje teže da svoje ciljeve obistine investirajući svoje ideje preko medijskih sadržaja, sve dok one ne postanu sama realnost. U tom kontekstu Bart je napisao: “Možda se najuspešnije borimo protiv mita ako i njega mitifikujemo, ako ga proizvedemo veštački. Mit grabi jezik, zašto ne ugrabiti mit?“(32) Po istoj logici, za stereotip u kontekstu medijskih sadržaja možemo proizvesti strategiju koja glasi: ako stereotip grabi život, zašto stereotip ne bi ugrabio stereotip, uz pomoć dekonstruktivističkih potencijalnosti, radi dispozitivnih realizacija, teorijskim i naučnim diskursima? To je ono što je našem društvu neophodno, odgovara „hitnoj potrebi“ i svakako je etičko pitanje.

Rezime:

Preko centralnog pitanja ovog rada, koje se ticalo dekonstrukcije stereotipa kao mesta etičkog promišljanja, došla sam do nekoliko zaključaka i rezultata. Prvi se bazira na analizi sadržaja emisije South park i pokazuje nekoliko strategija dekonstrukcije stereotipa:
1. Stereotipom protiv stereotipa,
2. Pasivna deonstrukcija stereotipa,
3. Meta-pozicija rasprave stereotipa.
Drugi zaključak se tiče stereotipa i stanja u lokalnom kontekstu. Problem se nalazi u nepostojanju društvene težnje da se na nacionalnim televizijama uključe, distribuiraju i produkuju sadržaji sa kapacitetom „razbijanja“ stereotipa, koji bi „odlazili“ potencijalnoj publici kojom gospodare stereotipni modeli. Ideološke karakteristike jednog medija i moguća avrzija publike prema njima isključena je sa dolaskom novog – interneta. Stereotipe je potrebno dekonstruisati putem naučnog diskursa i učiniti dostupnim putem medijskih sredstava, na onim televizijama koje govore jezikom stereotipa.

Reference:

1. Adam Brigs, Pol Kobli, Uvod u studije medija, Clio, Beograd, 2005, 471. Ovde autori uzimaju primer iz klasičnog marksizma, po kome je ideologija buržozije usmerena na štetu radnika.
2. Čarls Zastrov i Karen Krist-Ašman, navedeno u: Op. cit, Luis A. Dej, 471.
3. Op. cit, Adam Brigs, Pol Kobli, 480.
4. Žak Derida, „Šta je dekonstrukcija?“, u Zlatna greda, (37, IV), list za književnost, umetnost, kulturu i mišljnje, Društvo književnika Vojvodine, Novi Sad, 2004, 52.
5. Ibid, 52.
6. Ibid.
7. Op. cit, Luis. A Dej, 472.
8. Mišel Fuko, Volja za znanjem, Istorija seksualnosti I, Kapros, Loznica, 2006, 30, 182.
9. Prvi serijal ima najmanje epizoda (trinaest), dok drugi broji najviše (osamnaest epizoda). Ostale epizode se brojčano kreću u opsegu između trinaest i osamnaest.
10. Kursadžije su zabavna emisija koja se emituje u okviru Grand šou programa, RTV Pink. Glavni likovi su predstavnici najbrojnijih naroda u bivšoj Jugoslaviji. U toku emisije reprodukuju se vicevi o ovim narodima.
11. Videti: http://www.southparkstuff.com/season_1/episode_104/, http://www.southparkstuff.com/season_1/episode_106/
12. http://www.southparkstuff.com/season_1/episode_112/
13. http://www.southparkstuff.com/season_2/episode_205/
14. Temom predstavljanja osoba sa invaliditetom bavila se Džesika Evans, videti: Adam Brigs, Pol Kobli, op. cit, 576-601. Posebno poglevlje „Sve iz plemenitih pobuda? Kultura Milosrđa“, 583-588.
15. Medicinska sestra: „ Don't you realize that the last thing I ever wanted was to be singled out? [Sheila and the priest look betrayed] I just wanted to do my job and live my life like any normal person, but instead, you've made everybody focus on my handicap all week long. [the look is spreading] Look, I don't want to be treated different. I don't want to be treated special orh-or treated gingerly or-I just want to be ridiculed, shouted at, and made fun of like all the rest of you do to each other. [people are listening] And take those stupid things off your heads! [she turns and walks off the stage]“, http://www.southparkstuff.com/season_2/episode_205/epi205script/, 6. 02. 2009, 19:12h.
16. http://www.southparkstuff.com/season_11/episode_1104/epi1104script/
17. http://www.southparkstuff.com/season_2/episode_204/epi204script/
18. Butters: I'm not gonna be confused anymore just because you say I should be! My name is Butters, I'm eight years old, I'm blood type O, and I'm bicurious! And even that's okay! Because if I'm bicurious, and I'm somehow made from God, then I think your GOD must be a little bicurious himself! [Bradley thinks about this], http://www.southparkstuff.com/season_11/episode_1102/epi1102script/, 9. 01. 2009, u 7:17h.
19. U jednoj od serija, Britni Spir se prikazuje bez jednog dela glave.
20. Cartman Sucks, Mr. Garrison's Fancy New Vagina, D-Yikes, South Park is gay, Death camp of tolerance...
21. Chimpokomon, The Cihina problem, The Smuke...
22. Pndemik, Shef goes neners, Eak, a Penis...
23. Mr. Hankey’s Chrismis Class, Are u’ there Mr. God, It’s me, Jesus, Red hot, its isus...
24. Brigs i Kolbi, op. cit, 417, 418.
25. Oistorijatu televizije pogledati: http://dir.vizio.biz/mediji/tv/b92-televizija-sr-l187.html, 9. 02. 2009, 1:56h i http://www.b92.net/o_nama/istorija.html, 9. 02. 2009, 1:56h.
26. http://en.wikipedia.org/wiki/South_Park. 9. 01. 2009, 3:55h.
27.http://www.stripovi.com/forum/post.asp?method=ReplyQuote&REPLY_ID=728179&TOPIC_ID=29630&FORUM_ID=10, 9. 02. 2009, 4:42h.
28. Diskusiju videti na sajtu: http://forum.krstarica.com/showthread.php?p=4162812, 9. 02. 2009, 6:00h.
29. http://forum.krstarica.com/showthread.php?p=4162812, 9. 02. 2009, 6:00h.
30. Videti program određenih pokreta, načela, smernice i komentare na sajtu: http://www.obraz.org.yu/
31. (Videti:http://www.youtube.com/watch?v=nUOH7nrVfys&feature=related, http://www.youtube.com/watch?v=nO7JQR9rzls&NR=1).
32. Roland Bart, Književnost, mitologija, semiologija, (Mit danas), Nolit, Beograd, 1979, 255.


Literatura:

1. Brigs, Adam, Pol Kobli, Uvod u studije medija, Clio, Beograd, 2005.
2. Dej, A. Luis , Etika u medijima, primeri i kontraverze, Medija Centar, Beograd, 2004.
3. Derida, Žak „Šta je dekonstrukcija?“, u Zlatna greda, (37, IV), list za književnost, umetnost, kulturu i mišljnje, Društvo književnika Vojvodine, Novi Sad, 2004, 52.
4. Roland Barthes, Književnost, mitologija, semiologija, (Mit danas), Nolit, Beograd, 1979.
5. Fuko, Mišel, Volja za znanjem, Istorija seksualnosti I, Kapros, Loznica, 2006.

Vebografija:

1. South park, http://www.southparkstuff.com/, (ovaj sajt je namenjen za download skripti, serija i svih informacija o South parku).
2. South park, http://www.southparkstuff.com/season_1/episode_104/, 9. 01. 2009, u 7:01h.
3. South park, http://www.southparkstuff.com/season_1/episode_106/, 8. 01. 2009, u 16:35 h.
4. South park, http://www.southparkstuff.com/season_1/episode_112/, 9. 01. 2009, u 7:17h.
5. South park, http://www.southparkstuff.com/season_2/episode_205/, 7. 01. 2009, u 8:11h.
6. South park, http://www.southparkstuff.com/season_2/episode_205/epi205script/, 9. 01. 2009, u 7:30h.
7. South park, http://www.southparkstuff.com/season_11/episode_1104/epi1104script/, 9. 01. 2009, u 7:45 h.
8. South park, http://www.southparkstuff.com/season_2/episode_204/epi204script/, 6. 01. 2009, u 17:40h.
9. South park, http://www.southparkstuff.com/season_11/episode_1102/epi1102script/, 9. 01. 2009, u 7:20 h.
10. B92,http://dir.vizio.biz/mediji/tv/b92-televizija-sr-l187.html, http://www.b92.net/o_nama/istorija.html,9. 02. 2009, 1:56h.
11. Forum Krstarice, http://forum.krstarica.com/showthread.php?p=4162812, 9. 02. 2009, 6:00h.
12. Youtube, (Naslov video-snumka: Razbijanj gay parade u Beogradu) http://www.youtube.com/watch?v=nUOH7nrVfys&feature=related, 13. 02. 2009, 12:24h.
13. Youtube, (Naslov video-snimka: Otačastveni pokret obraz – Čekamo ih!) http://www.youtube.com/watch?v=nO7JQR9rzls&NR=1 , 13. 02. 2009, 12:26h.