Umetnik

Sreto Bošnjak

Prati umetnika

Pretraga

Muzej grada Beograda, Manakova kuća, Beograd 1979.

"Za Ružicu Pavlović postoji stvarnost slike, njena autonomna, ontološka struktura koja sliku određuje kao biće kojem je potčinjena celokupna slikarska usmerenost. Oblik, po pravilu, ne egzistira u nekom opredmećenom prirodnom ambijentu, on nije uslovljen prostorom i nije u funkciji prostora. Njegova uloga ostvaruje se u svojevrsnom dualističkom određenju: s jedne strane on je vizuelno prepoznatljiv, formalno-logički postavljen i obrađen, dok je s druge strane lišen jasne pozicije u svetu realnog. Zato se i može govoriti o izvesnom metafizičkom karakteru svake slike: realno je suprotstavljeno imaginarnom, svesno podsvesnom, konkretno poetskom. Zato i predmeti u slici kao da lebde u nekom apstraktnom, nedefinisanom prostoru čime se podvlači njihova nematerijalnost, nad-stvarnost i neka čudna usamljenost... Slika za nju nije dijalog sa suprotnostima vremena, ona je poetski monolog u vremenu. Teži svom miru, svojoj unutarnjoj lepoti. Obraća se srodnom senzibilitetu, tražeći mesto u čovekovoj potrebi da sačuva sposobnost izbora i svog viđenja stvari...".


Sreto Bošnjak