Umetnik

Milica Radulović

Prati umetnika

Pretraga

O autoportretima Maše Đuričić

Kada se kaže autoportret, bilo da se radi o crtežu, slici ili skulpturi obično se pretpostavljaju jasno definisane fizičke osobenosti i karakteristike umetničkog lika. Nasuprot tome, mlada umetnica Maša Đuričić, u svom ciklusu slika Autoportreti, odriče se takvog konkretnog načina predstavljanja individualnih crta lica u želji da prikaže pre svega svoj psihološki autoportret. Autentičnim likovnim rukopisom ona skida spoljašnju ljušturu svoga lika doživlavajući je kao neku “masku” iza koje se kriju mnogo dublji i značajniji unutršnji doživljaji, stanja, raspoloženja… U tom nastojanju njeni autoportreti postaju fantazmagorične predstave glava na kojima su samo naznake u pasti razrovašenih očiju, nosa, usta…

Ciklus slika na kojima su predstavljene Plesačice flamenga, izražavaju njenu želju da prikaže pokret, muziku, strast, erotiku, emociju, kao sinonime vezane za ovaj temperamentni ples. Uskovitlanim potezima četke, mestimičnim mrljama i šrafurama, i u jednom i u drugom ciklusu dočarava pomenuta stanja.

Značajan elemet ekspresije u oba ciklusa je svetlost koju umetnica ostvaruje bojenim pasažima. Na velikim formatima platna pruža joj se mogućnost zamaha i razmaha gesta čime se potencira opšta dramatika predstave. Tako oba ciklusa deluju kao veoma promišljena likovna dela i kao kreativna erupcija u isti mah, puna snažne emocije i dramatičnog uzbuđenja.

Nesumnjivo je da umetnica svoju poetiku gradi na iskustvima klasičnog ekspresionizma i sa afinitetom za manir Novog ekspresionizma kao jednog od izraza u novijoj umetničkoj praksi. Upravo te stilske odrednice omogućavaju joj adekvatan likovan odraz sopstvenih stanja i osećanja koje prenosi na platna ne gubeći pritom ni malo od svog autentičnog, celovitog i snažnog likovnog rukopisa.


Milica Radulović
Galerija Doma kulture Studentski grad
Beograd 2004.