"Poetika slike Bebe Pavlović izgrađena je na predstavi samozadovoljnog dionizijskog sveta, u kome nema ništa od oporosti i gorčine života. Takođe nema ni tuge ni lamentacije nad sudbinom i prolaznošću - kao da je realni svet isto što i plemeniti svet umetnosti-spasonosna oaza i vrt večnog uživanja i sreće. Nema tragova borbe za opstanak, ali u ljudskim figurama ima karaktera i ekspresivnosti stilizovanih i prečišćenih sadržaja. Velikom imaginativnom snagom odabrani događaj je uzdignut do metafizike, a optimistička vizija života simbolički je obuhvatila i sjedinila prizore uzvišene erotike čiji je smisao cvetanje i rađanje".
Mihailo Bošnjaković