Umetnik

Irina Subotić (1941)

Prati umetnika

Pretraga

Hrabrost, traganja, inventivnost Darka Vukovića

Kada se spoje mladalačka znatiželja, kreativna energija, tehnološka inventivnost i vrhunsko osećanje profesije – radjaju se plakati i naslovne stranice, tačnije celokupna grafička rešenja kojima Darko Vuković poklanja svoj rad, um i razum. Njegov znak postaje raspoznatljiva, aktuelna (nazivamo li mi to još uvek – postmodernistička?)  kategorija: on postojano meri svoju zamisao u odnosima ravnoteže našega trenutka i fragmenata istorijskih relacija – za njega nema geografsko-hronoloških prepreka i enigmi; on se sa istim žarom i slobodom obraća svome ali i onome dalekom vremenu, koristi arhetipske, prepoznatljive citate i intertekstualne obrte kako bi nas približio nekim drugim prostornim i duhovnim sferama iz kojih potiču teme i ideje teatarskih komada sa repertoara koji on prati svojim grafičkim oblikovanjem. Čistota misli u duhovitosti obrta, jasnoća realizacije u čitljivost ideje i hrabro istupanje u ume celine predstave, posebno rediteljske po(r)uke predstavljaju suštinske oznake Vukovićevog dizajnerskog rada: gledajući njegove plakate i opremu pozorišnih publikacija suočavamo se sa samom srži onoga što se gleda na sceni, a što je prvi poziv na dolazak i doživljaj, i otuda toliko dogovrnosti, ali i hrabrosti da se jednim gestom, jednom vizeulnom identifikacijom prepozna celina odredjenog teatarskog poslanja.


Formiran na dobro postavljenim načelima grafičkog oblikovanja novosadske Akademije  umetnosti, Darko Vuković je već na samim počecima svoje umetničke karijere postavio jasne kriterijume kojih se pridržava u svim vidovima svoga kreativnog rada: on maksimalno korisi ograničenu slobodu koja je pružena jednom umetniku u službi drugih (da ne bismo rekli tudjih) interesa; on s merom i razumevanjem pristupa tom dragocenom posredništvu kao putokaz ka pravim doživljajima, i zbog toga i sami njegovi radovi podstiču radost susreta – čak i kada nam saopštavaju gorke istine ili tragične stranice postojanja.


Irina Subotić

Maj 2003.