Umetnik

Đorđe Kadijević

Prati umetnika

Pretraga

Đorđe Kadijević, o radu Miroslava Stojanovića Pirketa

Poznat publici kao majstor kolaža, Stojanović čuva u svojim uljanim slikama sećanje na svoju omiljenu tehniku. Time se ne želi reći da on doslovno kopira kolaže, već pre da uvodi specifičnu logiku kolaža u kompoziciju svojih slika i u strukturu njihovih scena. Tako mi vidimo „kolažni način razmišljanja“, ukoliko možemo tako da se izrazimo. Ovde pojedinačni figuralni elementi kompozicije imaju formalno potpuno nezavisan status, te samo kao detalji cele slikane scene mogu otkriti posmatraču njihove zajedničke asocijacije. Ove asocijacije su enigmatske, logički neobjašnjive i realistički nemoguće. Stoga one funkcionišu samo u tom simboličkom, poetskom svetu slike, koji je pravi ambijent Stojanovićeve slikarske vizije. Zbog svega ovoga Stojanović spada u veliku porodicu domaćih slikara fantastičnog i nadrealističkog opredeljenja čije je zajedničko poreklo u beogradskoj „Mediali“. Ovde ne govorimo o direktnom poreklu, jer je Pirke Stojanović u raznim aspektima daleko od Mediale, kao na primer u ponekad naglašenom erotičnom karakteru scena ili u njegovoj tendenciji ka privlačnim detaljima preuzetim iz vizuelne oblasti mass-media, filma i televizije, koji stoga podsećaju na pop art.

Kao i svi ubeđeni nadrealisti, Stojanović se ne zanosi previše šarmom i ljupkošću slikarske tehnike. Obojenost je redukovana na nekoliko bazičnih tonova – skarletno crveni, plavi, žuti, smaragdno zeleni, crveni, struktura boja je suva, impast bez sjaja, potez četkice „skriven“, ali volumen forme i njene materijalizacije su naglašeni, a posebno se ističe pomalo scenski akcentovana funkcija svetlosti...

Đorđe Kadijević (NIN 1988)