Umetnik

Jovan Despotović

Prati umetnika

Pretraga

Zdravko Joksimović / Oblici prirodnog stanja i primarnog značenja

Aktuelno likovno stvaralaštvo sredine devedesetih godina sublimira u sebi mnobrojna iskustva umetničkih praksi iz bliže i dalje umetničke prošlosti. Nimalo nije neobično da danas znatiželjni umetnici, uznemirenog stvaralačkog duha i žive imaginacije iskaču iz zadatih okvira stilova svoje epohe, kojih po mnogim tumačenjima zaparvo i nema, upuštajući se u otvorene, literarno i plastički, potpuno oslobođene prostore novih formi. Težnja za kreiranjem novog oblika krajem civilizacije moderne, i krajem ovog milenijuma, kod umetnika aktivnog duha ne rešava se samo na danas uobičajeni način, poput pretrage po primerima iz istorije umetnosti, već po pretragama unutrašnjih, vlastitih prostora memorije, iskustva, naravi, senzibiliteta individualnih mitologija u najširem, civilizacijskom polju u kome je tek delimično uključena i striktno kulturna ili umetnička i stvaralačka potreba.

Jugoslovenski autor mlađe generacije, Zdravko Joksimović, spada upravo u takve umetnike čije je prisustvo na umetničkoj sceni u užem smislu, pre svega definisano propozicijama i ciljevima opšteg civilizacijskog kretanja aktuelne umetnosti. Problemi stvaranja oblika čiji su izgled i značenje saglasni globalnom kulturnom miljeu, pred autore stavlja osnovnu nedoumicu: odgovornost prema vlastitom umetničkom podneblju, ukupnom duhovnom stanju neposrednog okruženja, pitanje kontinuiteta umetničkih procesa s jedne strane, a sa druge, potrebu iskakanja iz aktuelnih tenzija, civilizacijskog sunovrata, kulturnih lomova koji poput barijera stoje pred mladim stvaraocima da primete i proces diskontinuiteta u umetnosti, skokovitosti iz jednog umetničkog shvatanja u drugo, preplitanje posve različitih uzora, plastički jezik koji se pre dešifruje spoljašnjim očiglednostima nego unutrašnjim naznakama različitih interpretatora.

Tri rotonde načinjene od terakote nastale tokom 1993. godine Zdravka Joksimovića pre svega govore jezikom vlastitog oblika, minimalnom plastičkom intervencijom i primarnom strukturom plitkog reljefa. Iako je vajar po obrazovanju Zdravko Joksimović se ne zadovoljava ograničenjima ovoga medija već proširuje plastičko delovanje radova i prema kolorističkom stanju, čak prema uzoru slikarstva bojenog polja. Ovakva strategija današnjih umetnika prema prepletima različitih uticaja koji treba da zadovolje njihovu znatiželju za razumevanjem najosetljivijeg mesta u činu stvaranja: kada neki oblik postaje integralno umetničko delo, i kakvi ga uslovi (kreativni, duhovni, civilizacijski) dovode do tog stanja.

No, kako ovi radovi nastaju i u postkonceptualnom iskustvu, oni su dakako odgovorni i prema nekim uslovima koji su iz takvog kreativnog korpusa proistekli. Na primer, potreba za ironijom, za traganjem sa metajezičkim stanjem unutar dela (nazivi ovih radova su "Igrališta"). Već smo primetili kako je u ovoj vrsti radova naglašeno igranje pravilima samog medija, zatim forme koja se može čitati na više načina u zavisnosti od plastičkih shvatanja i razumevanja stilova u umetnosti, pa sve do probijanja do različitih nivoa interpretacije namera i ciljeva autora. Očigledna je jedna veoma velika slojevitost značenja ovih, na prvi pogled redukovanih dela do njihovih osnovnih osobina: (medijskih), materijalnih (glina), oblikovnih (raster polja na ovalu).

Suština razumevanja ovog tipa rada je u poštovanju ovih osnovnih svojstava, vidljivog stanja umetničkog predmeta, njegovog pojavnog oblika, upravo prigodnog stanja. Traganje za istinom, za mogućnostima nekog nekog materijala koji se u umetnosti upotrebljava, poštovanje pravila da se ne ide protiv same prirode, ili prirodnog stanja materijala, a time i umetničkog dela, privodi nas razumevanju da je današnji artificijelni predmet nastao u jednoj užurbanoj alhemijskoj duhovnoj aktivnosti koja kao vrhovni princip stvaranja određuje materijalno stanje mnogobrojnih privida koji umetnika okružuju te njihovu racionalizaciju, strukturisanje i otelotvorenje do stanja prvog oblika i primarnog značenja.

Jovan Despotović

Bijenale u Sao Paolu, 1994 (pred. kat.)