Umetnik

Jovan Despotović

Prati umetnika

Pretraga

Mladi beogradski skulptori

Posle obnove slikarstva u osamdesetim godina, danas se najavljuje i adekvatna obnova skulpture u devedesetijm. Da ova konstatacija nije samo puko kritičarsko domišljanje svedoči pre svega pojava jedne izvanredno vitalne generacije umetnika sa beogradske Likovne akademije, koja je posle povratka digniteta umetničkog dela kao objekta, koji je ono izgubilo tokom sedamdesetih godina – u vremenu konceptualne umetnosti, postavila u program obnove samu plastičnost skulptorskog oblika. Plastičarenje u aktuelnoj umetnosti protekle decenije i danas doživljava jedan neslućeni kreativni zamah koji u skulptorskom medijumu reciklira njegovo suštinsko pitanje – relaciju u okviru poznate trijade materijal-prostor-masa. Četiri mlađe kritičarke (Branka Lazarević, Natalija Jakasović, Dragana Popović i Darka Radosavljević) načinile su zajedničku izložbu pod neobavezujućim nazivom „Mladi beogradski skulptori“, odlučujući se za sledeće autore: Srđana Apostolovića, Zdravka Joksimovića, Dobrivoja Krgovića, Dušana Petrovića i umetnika koji izlaže pod pseudonimom Talent, nastojeći, sa primetnim uspehom, da postave osnove razumevanja jedne dosta izmenjene skulptorske situacije aktuelne beogradske umetnosti.

Nimalo nije slučajno da se pitanje aktuelnosti savremene umetnosti u ovom trenutku razrešava uptavo u skulpturi. Posle burnih, vrtoglavih pretraživanja po mnogobrojnim poetikama moderne i starije umetnosti tokom osadamdesetih, na scenu je stupila smirenija generacija umetnika koja sada jasno stavlja do znanja barem dve bitne karakteristike: najpre, da su potpuno medijski određeni i spremni da vrlo artikulisano postave i izvedu prave probleme svoga dela, ne čineći ustupke bilo iz nedevoljnog poznavanja medija koji koriste, što je, mora se priznati, bio ne tako redak slučaj u prethodnom periodu, bilo iz ignorantskog odnosa prema nekim od ipak temeljnih formulacija nove umetnosti koju oni, opet se mora priznati, katkada nisu dovoljno ni razumeli ni anticipirali. Umetnici okupljeni na ovoj izložbi doslovno su utemeljeni na jasnim medijskim postavkama i kreću se striktno u okviru mogućnosti materijala i zadatih postulata prostora i volumena, čime upravo nastoje da načine jedan vizuelno novi oblik. Danas je gotovo potpuno napušten slučaj, tako omiljen u umetnosti novog prizora, da se slobodno i neobavezno odnosi prema izvornom sredstvu umetnosti, čak da ih se zamenjuje nedovoljno pouzdanim materijalima, koji su, dakako, proizveli i jednako vredne posledice.

Individualne različitosti ovih pet umetnika sustiču se u još jednoj tački. Naime, celokupna izložba se doima kao jedinstveni rad sa vrlo visoko izraženim formalnim interferencijama među radovima ovih, po mnogo čemu različitih umetnička. U pitanju je., očigledna, generacijska svest da se osim svakog pojedinačnog rada načini i jedno novo, totalno delo – izložba sama koja se doživljava i kao celovit prizor. Kao da je jedinstvena ruka oblikovala ovaj potpuni vizuelni izgled – izložbu kao posledicu jasne svesti o novom statusu umetničkog predmeta – dela ambijentalne celine (celovitosti). Apostolović i Petrović su danas možda najpoznatiji umetnici među njih pet, sudeći po brojnim zapaženim nastupima i samostalno i na grupnim i autorskim izložbama. Talent je do sada priredio nekoliko zanimljivih izložbi – postavki u Galeriji SKC-a, Krgović i Joksimović su sa ovom prezentacijom njihovog rada ušli u krug našim umetnika, sa najvećim mogućnostima prema čijim će se vrednostima u njihovom delu određivati i plastičke vrednosti i značaj aktuelnog stvaralačkog trenutka na početku devedesetih. Oko ovog jezgra formira se u Beogradu jedna uzbudljiva vajarska scena koja će, pouzdano, vrlo brzo proizvesti sasvim profilisan skulptorski fenomen izrazitog oblikovnog identiteta, u čemu beogradski plastički krug ponovo prerasta u paradigmu za savremenu i aktuelnu jugoslovensku umetnost.

Jovan Despotović

Moment, 18, Beograd, 1990