Umetnik

Jovan Despotović

Prati umetnika

Pretraga

Mileta Prodanović: 'Tama'

Metaforička ili doslovna tama? Najnovija samostalna izložba Milete Prodanovića u Galeriji ULUS-a u jednom totalno zaokruženom koncepcijskom izgledu realizovanom plastičkim jezikom slike, objekata i ilustracijama na uzbudljiv način problematizuje pojam tame u vizuelnim umetnostima u današnjem vremenu pomračenih horizonata politike, kulture, ideologije... Polazeći od jedne, kako je Prodanović shvata, likovne pogreške u predstavljanju detalja na ikoni Sv. Đorđa iz 13. veka – kada je umesto ukrasa na oklopu ovog svetog ratnika naslikan crni pravougaoni otvor a na način suprotan uobičajenoj inverzalnoj prespektivi vizantijskog slikarstva, upravo na iluzionistički način predstavljena dubina prostora, on nadalje razvija temu tame kao odsustva svetlosti, odnosno, ukazivanje na smisao nevidljivog – idealnog dela sveta (prema Platonovoj podeli i tumačenju). Šta je skriveno u tom detalju ikone kao i u svim ostalim umetničkim predmetima koji čine ovu izložbu (slikam i objekata) u toj svojevrnoj svetlosti tame? Ovo pitanje i odgovor koji se direktno tiče 'estetske konstante Prodanovićeve umetnosti', a to je konstatacija koju je u tekstu kataloga izrekao Sreten Ugričić, stvorena je slikovna predstava 'onoga što nema konkretan vidljivi oblik a inicira zamišljanje mogućih oblika'.

Idejno, konceptualno i metaforičko ishodište u Prodanovićevom plastičkom sistemu upravo je ova dvosmislica koja neiskustveno doživljene granice dve realnosti slobodno i izbudljivo premešta iz jednog stanja u drugo, iz svetlosti u tamu i obratno. Tama je inverzalna svetlost, svetlost je komplementarna tami, a za likovne, dakle vizuelne, dakle one umetnosti koje se gledaju, pogodno je područje poigravanja, dovođenja u paradoks i aporiju praktičnih i empirijskih shvatanja koja se vrlo lako mogu ispostaviti kao tragične sudbine. Da li su Prodanovićeve slike na ovoj izložbi slike tame preko kojih prodire prigušeno vetlo violentnih sazvučja, zlatnih prodora i krhkih vrlina, ili su one zapravo svetla, velika polja prekrivena konačnom i neporecivom tamom?

Bukvalno čitanje ove izložbe pre bi se kretalo prema razumevanju smisla tmine – dakle, psihološkog, socijalnog i etičkog ovdašnjeg stanja koje danas ne treba dokazivati. Kao izrazito senzibilizovan stvaralac naročito osetljiv na dnevne i epohalne događaje koje proživljavamo, Prodanović jezikom plastičkih, otvorenih šifara govori i svedoči o svom vremenu zatamnjenih perspektiva. Opšte duhovno stanje, katastrofično i apokaliptično prema meri civilizacije ovog vremena, uznemirava neke savesti očigledno sve do trenutka kada se, na posve posvećen način o tim egzistencijalnim činjenicama mora progovoriti na svaki način, pa i na ovaj umetnički.

Ova izložba slika Milete Prodanovića stoji na samom početku onog niza danas angažovane likovne umetnosti koja ima potrebu da snažno uznemiri već ionako uznemirenu i potresenu savest današnjih gledalaca. Možda je samo, ovom prilikom je takav slučaj, da ovde optimizma i lažnih nada nema. Tama Milete Prodanovića izgleda kao tmina za čije razumevanje neće biti dovoljne ni bitke svetih ratnika poput Sv. Đorđa. U ostalom, ratnici nikada to nisu ni činili.

Jovan Despotović

Treći program Radio Beograda, septembar 1995