Umetnik

Jovan Despotović

Prati umetnika

Pretraga

Božica Rađenović

Skulptura doslovno dominira beogradskim likovnim prostorom! Do ovakve tvrdenje dolazi se već letimičnim pogledom na izlagačku praksu gradskih galerija tokom ove godine, ako i uvidom u opšti izgled velikih revijalnih izložbi u kojima pored pokojeg neposustalog vajara starije i srednje generacije, apsolutno vlada generacija tek pridošlih skulptora koja je u silnom naletu zauzela središnju poziciju aktuelne plastičke misli u ovom trenutku. Jedan od brojnih dokaza je i izuzetno zanimljiva izložba Božice Rađenović u Galeriji KNU (koja je sopstvenom izlagačkom politikom tokom poslednjih nekoliko godina upravo i doprinela ovako visokom statusu medija skulpture).

Božica Rađenović je rođena 1965. godine u Beogradu; završila je Fakultet likovnih umetnosti 1989. u klasi Jovana Kratohvila, a postdiplomske u klasi Caje Radojčića. No, glavni uticaj na plastičku sintaksu, ili u opštem smislu, stilsko opredeljenje Božice Rađenović svakako da je proizašlo iz iskustva umetnosti osamdesetih, kada je problem oblikovanja doslovno sveden na pitanje novog oblika, izmaštane forme koja će više svedočiti o individualnom, unutrašnjem svetu, nego što će doslovno odgovarati na izazove tekućeg stilskog razdoblja. Takvi autohtoni, individulani svetovi makar da su podstaknuti spoljašnjom zbiljom, nekim privatnim događajem ili krajnje ličnim ambijentom, zapravo su izmaštane situacije, stanja i predstave koje tragaju za neviđenim, tek otkrivenim i doživljenim (iskustvenim) stanjem duha i prizorima autorkine fantazije.

Drvo je svakako ponovo otkriven materija u vajarstvu kasnih osamdesetih. Božica Rađenović je suvereni vladalac ovim materijalom bilo da grubo teše velike komade drveta, bilo da pokatkad insistira na ponekom detalju ili u nekoj manjoj formi kada oblikuje finijom obradom. Dakako, potpuno u duhu umetnosti novog prizora, Božica Rađenović često boji svoju skulpturu, tek toliko da je koloristički oživi i uvede u red onih aktuelnih i aktivnih dela savremene umetnosti koja vlastitim sadržajem, prizornošću i likovnom sintaksom upotpunjuju mozaičnu sliku vodećeg toka u umetnosti ovog trena. Sa pojavom Božice Rađenović, srpsko vajarstvo dobilo je jednog izuzetno zanimljivog autora sa kojim je već sada moguće računati na duži period i na najviše domete.

Jovan Despotović

Moment, 23/24, Beograd, 1991. (objavljen 1995)