Umetnik

Tadija Janičić (1980)

Prati umetnika

Pretraga

Gic - gic ili priča o dezorjentisanosti savremenog društva

Autor: Ivana Benović (1983)

U Arte galeriji održana je izložba Tadije Janičića, mladog umetnika iz Nikšića, koji je slikarsko obrazovanje stekao na Akademiji u Novom Sadu. Izložba neobičnog naziva: “Gic–gic ili priča o dezorjentisanosti savremenog društva” imala je i neobičan predmet: jednu kasicu–prasicu, uvećanih dimenzija, naslikanu uljem na monumentalnom platnu, izloženu kao centralni rad na dominatnom mestu u galeriji.


Nakon što je umetnost prošla kroz bezbrojne avangarde, nakon što nam se čini da je sve već viđeno a ono što posmatramo deluje odnekud poznato, da li je neobično videti u galerijskom prostoru veliko ulje na platnu sa predstavom prasice, ili su takvi prizori - vedri, naoko infantilni, naoko zabavni – već toliko opseli naše čulo vida zahvaljujući dominaciji masovnih medija da čak ni galerijski prostor, niti ulje na platnu kao najkonzervativnija tehnika, ne mogu da učine takav subjekt neobičnim? Upravo na ovo pitanje odgovara podnaslov ove izložbe – priča o dezorjentisanosti savremenog društva.


Tadija ne priča o dezorjentisanosti savremenog društva sa distance, hladno, ali ni kritički. On se stavlja u poziciju koja se može identifikovati sa pozicijom onih koji su predmet priče, i otuda ta prividna površnost njegove slike. On ne želi da kritikuje stanje svesti savremenog čoveka izuzimajući sebe iz tog problema, već na svojim slikama obrađuje one teme koje su svojstvene savremenom – i to našem, onom koje je njemu poznato – društvu. Slike iz poslednjeg ciklusa, “Radost života”, najrečitije govore o tome. One crpe ikonografiju iz ispraznosti svakodnevnog života na sličan način kao nešto raniji radovi koji su bili uvod za ovaj ciklus. I na ovim slikama možemo videti neizbežne flastere, kaktuse, naočare za sunce i životinje. Na novijim slikama, kombinacija motiva i dekorativno rešene pozadine stvara gotovo psihodeličnu atmosferu, karakterističnu za tehno-kulturu savremenog doba, koja ipak nije lišena karakteristične duhovitosti.


Novi ciklus slika donosi još veće odstupanje u odnosu na Tadijine najranije radove. Promenu njegove poetike posetioci izložbe mogu da uoče upoređujući atmosferu njegovih novijih radova sa atmosferom datom u jednom video-radu pod nazivom “Is This Just a Dream?” Ovaj animirani video rad, delo Tadije Janičića i Radislava Antunovića, prikazuje motive sa Tadijinih ranih slika u jednom takođe psihodeličnom i čak zastrašujućem miljeu, gde karakteristična obrada figura unosi duhovitost koja ovde deluje kao sredstvo samoodbrane. “Autobiografska slika”, Ajkula (“Love story”), izložena zajedno sa glavnim radom, predstavlja u tom smislu prelazni rad – na jednoj tipičan animalni motiv, strašna životinja koja proždire ljudsku figuru, gde je “terribilita” scene obesmišljena vedrinom boje i prividnom infantilnošću prikaza, na drugoj opet animalni motiv, u kojem je proces obesmišljavanja doveden do krajnje granice već u samom izboru predloška /subjekta.


Postavka je organizovana tako da posetilac može na jednostavan način da sagleda dosadašnji opus ovog mladog autora – na plazmama se u vidu slajdova prikazuju njegove ranije slike i crteži, animirani video rad sublimira atmosferu njegovih najranijih radova, dok se zaokret ka vedrijoj ikonografiji može uočiti usporedbom dveju slika izloženih zajedno – Love story i Gic-gic.


Ivana Benović


Datum objavljivanja: