Ovo je zanimljiv umetnik koji razgradjujući prepoznatljivo traga za mogućim i tu se grana njegov svet znakova. Tajnovitost linija, rasprostiranje zarobljene i ograničene površine nema za cilj da vas vrati ili uputi hedonističkom, već vam ostavlja sumu mogućih tumačenja. No, sve u obliku jediničnog: slika je misterija i pripada drugačijem tipu recepcije. Igra sa pojmovima i njihovom moći da prekidaju uzajamnu povezanost svega postojećeg je tako dobila postupkom crtanja odredjenje. Posmatraču je ostavljena mogućnost projektovanja, nalaženja sebe i svog vidjenja, otkrivanja nacrtane zagonetke, no to je prolazno zadovoljstvo. Iz nekog prikrajka čeka vas ironično pitanje: da li? Kao i u ranijim delima i ovaj najnoviji ciklus “Čija je ovo planeta” nosi sve karakteristike neobaveznosti. Nacrtano ninašta ne liči, nema mu tipa po kojem bi se govorilo o veštini. Bogat sloj asocijacija je tu, ali osnovno je u broju linija i njima ograničenim površinama.
Bratislav Ljubišić