Umetnik

Svetislav Feđa Pešić (1936)

Prati umetnika

Pretraga

Kolaži, Ciklus Raspeće kao šansa

Svi znate da je kolaž nastao kao deo jedne velike pobune moderne umetnosti protiv onoga što je nazvano mogućnostima fotoaparata. Naime, moderna umetnost je rekla da više neće da prikazuje ono što vidimo našim čulima ono što saznajemo empirijom jednim pozitivističkim viđenjem sveta nego da će lomeći forme tragati za smislom. Vi znate da su začetnici ove forme bili tako veliki slikari kao što je Brak, kao što je Pikaso, u njihovoj kubističkoj fazi, kao što je Kurt Šviters u njegovoj dadaističkoj fazi, a kasnije i Gros i mnogi drugi. Ta forma je imala dve težnje u sebi, sadržane kao i celokupna moderna umetnost koja je bila antirealistička.

Jedna težnja je bila ostvarenje istih likovnih vrednosti, druga težnja je bila kazati nešto o čoveku i svetu. I ako danas na kraju našeg veka razmišljamo o kolažu kao formi, mi ćemo uvek reći da kada je reč o formi, o onom traganju za likovnom vrednošću da je kolaž dostigao svoj cilj. Kada je reč o značenjima mi ćemo često primetiti, kao i za svaku eksperimentalnu, začetničku umetnost na početku veka ponekad bio u značenjima i oskudan i slučajan. Feđa Pešić je nesumnjivo izvukao pouke iz istorije ove forme. Ja mislim da uopšte nije potrebno da trošim reči da Vas uverim u to da je u likovnom pogledu, kada je reč o likovnim vrednostima ovde, ta jedna namera kolaža je ostvarena u potpunosti. Odista ova upečatljivost ovaj koloritet koji vidimo, te čisto srezane forme često na toj crnoj pozadini...

Dakle, sve ono što tu likovnu vrednost predstavlja, to je ovde dato sa vrednošću, za koju mogu da kažem da predstavlja retkost ne samo u okviru naše likovne umetnosti nego i šire od toga, i ne samo u okviru današnjeg trenutka nego i u okviru istorije kolaža u celini u našem veku.

Kada je reč o značenjima ja ću Vam skrenuti pažnju na nekoliko aspekata (naravno, značenja su nepresušna)! Bio je u pravu Karl Tajge kada je rekao da likovna dela moderna, a to uključuje i kolaž treba čitati kao pesmu. Naime, time što se umetnost oslobodila imitativnog, prikazivačkog, ona je otvorila ogroman prostor za imaginaciju. Ta imaginacija je ovde uočljiva i vidljiva odmah na prvi pogled i ona je zaista neiscrpna. Mi možemo govoriti o mnogim značenjima ovih kolaža, ali nikada nećemo doći do krajnjeg i poslednjeg značenja.
Skrećem vam pažnju, recimo, na jedan kolaž u kome je upravo boreći se, ne više za likovne vrednosti koje su ovde nesumnjive, nego za onaj svet značenja u kojem je često kolaž umeo i da promaši u prošlosti...

Naš umetnik, podsećam vas na jedan kolaž tamo gde je tema raspeća dominantna je uspeo da jednu prilično drevnu temu poveže sa jednim modernim aspektom. Vi ćete naći nešto što na prvi pogled može delovati kao prividna profanizacija. Vi ćete videti jedno raspeće, jedan krst sa, recimo, kolažem umetnutim fotografijama jednog akta, torza, dakle, nečeg što na prvi pogled deluje prividno kao profanizacija.

Smisao po meni te prividne profanizacije jeste suprotstavljanje lažnoj sakralizaciji jednog simbola koji je trajao kroz istoriju i u svom početku, kao što znamo u biblijskim legendama, bio vezan za nešto što je životno, grešno, za nešto što je nesavršeno i ljudsko.

I umetnik je vratio jedno drevno značenje u modernoj formi u jednu humanu ravan. Podsećam Vas takodje na kolaže koji malo podsećaju (naravno u jednoj potpuno novoj formi vrlo bogatoj i likovno sasvim različitoj) na jednu tradiciju koju je uspostavio u svojim crtežima Gros. Podsećam Vas na one kolaže gde je tema smrti, odnosno ljudske lobanje, prisutna kao neki simbol prolaznosti, trošnosti ljudskog postojanja. U takvoj jednoj formi opet se pojavljuje jedna tragična dimenzija življenja koju je opet umetnik, na jedan način sasvim moderan, a u isto vreme univerzalan, uspeo da uobliči.

Čak i kad nalazimo u ovim kolažima onaj prekrasni crni humor, i on je povezan sa odredjenim motivima koji su u isto vreme i antropološki i filosofski. Mi imamo posla, dakle, sa umetnikom koji je u isto vreme umetnik koji sledi jednu likovnu tradiciju, unosi u nju novine, obogaćuje je smislom, a u isto vreme traga za značenjima koja će, uveren sam u to, isijavati iz ovih kolaža kada mi više ne budemo tu da im mi pripisujemo njihov smisao.

prof. dr Aleksandar Ilić

Beograd,
leta Gospodnjeg 1991
16. januara
Datum objavljivanja: