Umetnik

Slobodan Kaštavarac (1952)

Prati umetnika

Pretraga

Duboko, dublje u PLAVOM





PLAVO je jedna od boja koja, bez obzira na svoju par-exelance hladnu prirodu, privlači i animira na tumačenja laike i psihologe, umetnike svih pravaca i specijalnosti, naivne i profesionalce. To je boja srasla sa selima grčkih ostrva, boja kojom je pop- artist Iv Klajn oblagao tela svojih modela ne bi li ih oslobodio tiranije „toplokrvnosti“ i preneo ih u duhovni svet...Prva asocijacija na svim meridijanima sveta, vezana je za more i nebo, te najfluidnije i najmističnije tvorevine prirode, čije izvori i varijacije dolaze iz sfera koje čak i čovek nauke ili, u proseku, hiperverzirani žitelji planete informatičke ere, ne mogu, niti će ikad sasvim spoznati. Ono je budući tajnovito i distancirano, osvežavajuće i umirujuće, našlo ogromnu primenu u grafičkom dizajnu i oblikovanju svakodnevnice- od uniformi do menija digitalnih uređaja... Slobodan Kaštavarac mu je prišao kao velikom izazovu, neispitanih mogućnosti ekspresije i dijaloga sa njegovim već bogato razvijenim svetom simbola. Akrilikom, u potezima široke četke, nijansirani fon na osnovi od papira u bogatim pastelnim varijacijama od ceruleum plave do tirkizno plavo zelene, predstavlja eterično, fluidno, pokretljivo poprište likovnog događanja. Uživajući u fenomenu i menama ove boje, umetnik ih pokreće i potencira u nebrojenim aspektima. Intervenišući „Conte“ suvim pastelom belog traga postiže da snažni grafizam jednostavno izranja iz beskraja, a slikanjem manirom „fleka“ svetlim bojama, da forme spontano plutaju kroz prostor, nagoveštavajući nepregledni prostor. Tamni, gotovo crni pasaži ponašaju se obrnuto, potapajući se u kovitlacu fluida duboko, sve dublje...


Prateći ove procese postajemo postepeno i mi njihov deo, poneseni kao galeb Džonatan Livingston


neodoljivom privlačnošću „ visina nad visinama“, gde nestaju svi zvuci, masa, distance prirodnog i prizemnog sveta. Simbolika koja nastaje na ovim listovima nije plod trajnih opsesija, težnje za naracijom, transferom određenih značenja ili emocija. Naprotiv, ona je u isto vreme fluidna i promenjiva, transparentna i opipiljiva jer dolazi iz srca stvaranja „plastičnog znaka“, iz prepuštanja mediju koje, da bi bilo tako složeno i mistično, mora da bude „nošeno“ na sigurnim krilima znanja i osećaja same pikturalne materije. Slike iz ovog ciklusa, snažnije od drugih iz umetnikovog celokupnog opusa, pozivaju na let kroz kovitlace vreme-prostora, na kome nećemo izgubiti ništa do bremena materijalnog, otiskujući se sve dublje i lakše u sopstvenu duhovnost, u dragocenom, sveprisutnom, božanstvenom PLAVOM...


 


Mirjana Vajdić Bajić


Septembar 2007.


Datum objavljivanja: