Umetnik

Slobodan Kaštavarac (1952)

Prati umetnika

Pretraga

Beseda na otvaranju izložbe slika u galeriji ULUS, marta 1994. godine, akademik Mića Popović





Pratim umetnički put i razvoj Slobodana Kaštavarca od vremena kad se spremao da polaže prijemni ispit za upis na Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, pa preko samostalne izložbe u Galeriji Doma omladine do učešća na grupnim izložbama u organizaci|i ULUS-a 1981-1987 god. Usuđujem se da kažem da poznajem ovog slikara!


Kad se, kao i sva deca, Kaštavarac igrao šaranja i bojadisanja na papiru, nije, verovatno, ni slurio da će mu igranje i igra postati životno opredelenje. U egzistenciji svakog slikara relativno kratak period likovnog školovanja i studiranja prirodnog obiika, samo je prelazna etapa između dva igranja, dečijeg i onog ozbiljnog, sudbinskog u kojem će provesti ceo život.


Dve vrste igre nude se na izbor.


Prva: da se u detalju figurativne slike, Izdvojenom i uveličanom, pronađe podstrek, najčešće na planu materije, za re-kreaciju nove i nezavisne nefigurativne slike i


Druga: da se u mrljama na neorganizovanoj zafarbanoj površini zasnuje figurativna priča, ili da se u spletu pukotina na kamenu ili malteru slikar, još tačnije crtač inspiriše za figurativno crtačko rešenje. Zakone ove druge vrste igre Kaštavarac je našao u zapisima Leonarda da Vinčija i upotrebio ih za predgovor poslednje izložbe.


Bilo kako, princip igre ostaje kao najprikladniji način mišljenja unutar likovnih umetnosti.


Od igre i slobode ne očekujte ni razjašnjenje, ni korist! Igira i sloboda ne nude ništa osim samih sebe. Ako vam to nije dovoljno, bežite, na vreme, iz ove oblasti, jer ćete se grdno razočarati.


Kaštavarac, svestan pomenutih zamki, nije prestao da se igra i da, tako, na najodgovormji način, misli sliku i njenu sudbinu.


Sa ovih nekoliko opaski proglašavam izložbu Slobodana Kaštavarca otvorenom.


Akademik Mića Popović


Beseda na otvaranju izložbe slika u galeriji ULUS, marta 1994. godine


Datum objavljivanja: