Prekrentnica u tehnološkom savladavanju vaseljenskog beskraja – susret sa užasavajućom snagom, prevoren je u višeznačni mit medijske kulture. Pripovest o biću nadljudskih, preobražavajućih svojstava materije, izbila je u okrilju posade svemirskog broda Nostromo, po prvi put u filmu Alien (Ridley Scott , 1978.) Posle zaglušujućih, pomračenih enterijerskih jurcanja i otklanjanja monstruma u poslednjem trenutku, jedini preživeli je – ona. Kroz lik iste glumice, ponovno stupanje pred razorno divljanje od iste vrste, jeste saznavanje i bioloških zakonitosti bića pramajčinske moći u verziji Alien II ( James Cameron, 1989.), ali i borba sa njenim nezaustavljivim reproduktivnim čudima iz stravičnih, kolektivnih uslova svemirske kažnjeničke kolonije, nalikujući na zemaljski koncentracioni logor u filmu Alien III( David Fincher, 1992.). Uspešno savladavanje tekvih situacija podseća na elementarnu dinamiku snalaženja u svetu – umeće ili umetnička ambijentalna celina podstaknuta filmovima, otud poseduje čaroliju koja objedinjuje raskoš delotvornih moći. Likovna predstava ne računa samo na galerijski enterijer u stupanju pred trodimenzionalnu senzaciju. Autorka je podvrgnula, po receptima igre sa prividom i kadriranjem, dakle – vizuelnim udarom pop kulture, i četvrtu dimenziju, podrazumevajući učešće u trajanju tokom prilaženja, saznavanja i otkrivanja instalacije Poslednji preživeli sa Nostroma. Zagonetna moć uvedena je kroz likovnu dimenziju suprotnih elemenata: džinovsku konstrukciju visećih pravougaonih metalnih ploča – po površinama obradjenih materijalnih tragova ulja , emajla i bitulita, i suprotnim likovnim izvođenjem- u morfološkom iznenađenju. Da li se radi o sustretu dva, u praksi suprotstavljena umetnička koncepta? Sustret sa zgusnutim prostorom galerije u vidu hodnika je i duhovita jeza savremene strategije izmicanja usled okružujućih, neretko m onstruoznih neprijatnosti. Sprečavajuća gustina i masivnost ravnih ploča sugeriše površinske ponore smisla u tajanstvu koje ne dopušta preciznija tumačenja. Međutim, etimon Nostromo, potiče iz književnosti, od istoimenog pustolovnog dela Džozefa Konrada. Jezički razložen naslov u moguću deobu “naš-monstrum”, ubraja se u elemente istraživanja svireposti i očajanja, koje je isti posac sproveo u noveli Srce tame, nastale na samom izmaku prošlog veka. Zavodljivost instalacije nije reakciona nostalgija za kosmičkom borbom ili signalizacija dolaska martijarhata trećeg milenijuma - u pitanju je opražajna predstava senzibiliteta sadašnjeg skončanja i pocetka XXI veka, za čiji je doživljaj, u dinamici uzmicanja i izmicanja, neizbežno lucidno umetničko postavljanje zamki.
Nikola Šuica