Umetnik

Saša Pančić (1965)

Prati umetnika

Pretraga

Izložba "Duboko", Saše Pančića

Osećam kao veliku šansu ili nesazluženu privilegiju svoje poznanstvo sa čudesnim umetnikom Sašom Pančićem.
U stvari, on je bio kriv. Upoznali smo se prosto i neobjašnjivo, kao što usamljena deca kažu: „Dečko, hoćeš li da se igramo?“ Pošto sam ja na drugom kraju života, nisam mogao odmah da shvatim šta hoće time da mi kaže sudbina. Ali kad me je umetnik odveo u svoj atelje, sve mi je postalo jasno. To je možda prejako rečeno, jer ja nisam stručnjak za umetnost. Ja nisam jedan od onih neupućenih posmatrača koji čim vide lepotu počnu da pričaju, već od onih koji pred njom zaneme. I sad ću možda jedva uspeti da kažem nešto važno, nešto što zaslužuju Sašini crteži (slike). Najvažnije je da kažem, da mu zahvaljujem. Zahvaljujem mu za unutrašnju i spoljašnju harmoniju kojom odišu njegovi radovi. Samohvalisavo mu zahvaljujem što mi je napravio najlepšu knjigu. Sada je nosim sa sobom, da bi se srela sa svojim autorom.
Saša svoje radove naziva „papirnim objektima“, koji nam zajedno i pojedinačno pokazuju šta je to „dubina“. Nešto najdublje u čemu sam pokušavao da zavirim jeste vera. Jedan mistik je govorio da je Bog trougao. Sigurno da je imao u vidu trojstvo, koji toliko danas nedostaje nama ljudima. Drugi mistik uranja u dubinu još veće apstrakcije. On smatra da je Bog krug, čiji je centar posvuda.
Saša,oprosti mi što sam se uprkos obećanju raspričao. Ali tvoja umetnost ima nešto što se nalazi posvuda. Čak i u Bugarskoj.Čak i sada ovde.
Još jednom ti zahvaljujem.


Ljubomir Levčev
Datum objavljivanja: