Umetnik

Ružica Pavlović Beba (1927)

Prati umetnika

Pretraga

Muzej grada Beograda, Manakova kuća, Beograd 1979.

Autor: Sreto Bošnjak

"Za Ružicu Pavlović postoji stvarnost slike, njena autonomna, ontološka struktura koja sliku određuje kao biće kojem je potčinjena celokupna slikarska usmerenost. Oblik, po pravilu, ne egzistira u nekom opredmećenom prirodnom ambijentu, on nije uslovljen prostorom i nije u funkciji prostora. Njegova uloga ostvaruje se u svojevrsnom dualističkom određenju: s jedne strane on je vizuelno prepoznatljiv, formalno-logički postavljen i obrađen, dok je s druge strane lišen jasne pozicije u svetu realnog. Zato se i može govoriti o izvesnom metafizičkom karakteru svake slike: realno je suprotstavljeno imaginarnom, svesno podsvesnom, konkretno poetskom. Zato i predmeti u slici kao da lebde u nekom apstraktnom, nedefinisanom prostoru čime se podvlači njihova nematerijalnost, nad-stvarnost i neka čudna usamljenost... Slika za nju nije dijalog sa suprotnostima vremena, ona je poetski monolog u vremenu. Teži svom miru, svojoj unutarnjoj lepoti. Obraća se srodnom senzibilitetu, tražeći mesto u čovekovoj potrebi da sačuva sposobnost izbora i svog viđenja stvari...".


Sreto Bošnjak


 


Datum objavljivanja: