Umetnik

Predrag Todorović (1967)

Prati umetnika

Pretraga

Snevanje mita

...Dve su namah uočljive osobine njegove palete, samo naizgled negovano sofisticirane, a y biti tako vidovite, tako neočekivane, tako uzastopne.

Najpre, to je taj dah Vizantije koja se, može biti, u okrajcima koji su nam preostalig još ponajviše može sagledati baš u Veneciji i Raveni. Taj zalazak sunca, ta večernja usrdna molitva rasveti koja nestaje i koja se uvek, od San Djordja do Santa Maria della Salute, čini kao da je poslednja , potonja, testamentalna, ta bakarna toga koja se, poput starog zlata, nadnosi na sve vidike, lagune, spodobe i otoke, postzvlja se ovde kao ne samo jedino i jedinstveno godišnje doba, nego i kao iznenađenje nepomućenog duha nestrpljivosti. Baš tako: iza tog srećnog zastoja, iza te velike evropske ravnodnevnice, iza pomalja se duh iz boce, neurotičan, vitoperen, neizdvojen.

A zatim, to je ambiciozno nastojanje da se jedina evropska adresa koja može da prisvoji atribut dovršenosti, pomalja sad kao lelujava gondola, sva od neizvesnosti, vejka na vetru, nesigurnost u zidovima. Zamišljena prevashodno kao neprekinuta svečana povorka duždeva, lepotica, gondolijera, zanesenih mladića, čitava panorama Todorovićevih slika je ekstatično odana svojim pramenovima uspomena, karnerima nekih tajanstvenih sećanja. Desilo se sa Peđom nešto sasvim, sasvim neobično: konačna Venecija prerušava se u jedan od najapartnijih snova koje smo poživeli. Nigde kraja, nigde buđenja, nigde posustalosti...


Draško Ređep


 


Datum objavljivanja: