Umetnik

Predrag Popara (1973)

Prati umetnika

Pretraga

Slike Predraga Popare

Autor: Olivera Vukotić




U doslednoj i likovno jasnoj genezi Predrag Popara je izgradio poetiku autentičnih vrednosti. S godinama sadržaji njegovih likovnih prizora bivaju dublji i produhovljeniji, a likovni lingvizam bogatiji. Okrenut sredini i vremenu u kome živi, Popara stvara dela u kojima nije prisutan motiv iz prirode ili sećanja već umetnik čistim, likovnim jezikom iskazuje svoje emocije i poruke. Sagledan kroz specifičnu ličnu prizmu, taj svet stvarnosti, otelotvoren kroz ljudsku figuru, prenesen na slikarsko platno postaje produhovljeni likovni doživljaj, koji time biva složeniji ali i privlačniji. Na taj način posmatrač biva uvučen u prostorno i vremenski neograničene kompozicije, pri čemu je svaka slika sarno deo tog jedinstvenog prizora, prizora bez početka i kraja.


Ključ za vizuelnu percepciju ovih radova levitira na granici između spiritualnog i materijalnog, između sinteze i uprošćavanja, između boje i gesta. Njihovom sublimacijom, nastaju znalački komponovane celine svedene na kvintesenciju. Polazeći od toga da je vizuelni momenat važniji od narativnog, Popara, koncentracijom elemenata, kompoziciju svodi do nivoa redukovanih celina, ne samo u formi već i u kolorističkom delovanju, čime se pojačava snaga umetničkog izraza.


Popara je vizionarska priroda koja mogućnost izražavanja nalazi u izvesnoj dramatici oblika koja se rastapa u eteričnim harmonijama. Ostvareni delikatni hromatski skladovi i eruptivan potez kao njihova gradivna komponenta otkrivaju buran slikarski temperament, koji svaku kompoziciju dovodi do neočekivanih likovnih rezultata. To su likovne predstave u kojima do izražaja dolazi umetnikovo dublje promišljanje likovnosti koja svoju materijalizaciju ima u asocijativnim kompozicijama bogatim simboličkim implikacijama.


Likovni izraz ovih radova je bogat i raznovrstan. Na nekim platnima likovna problematika je rešena vrlo plastično a na drugim linearno, neke slike su koloristički rasplamsane a neke su realizovane u tonovima jedne boje. Glavno izražajno sredstvo u Poparinom stvaralačkom procesu je boja koja je nanesena u širokim, slojevitim potezima. Dominirajući oker-sivo-plavi tonalitet, obogaćen je akcentima intezivnih hromatskih partija što pojačava vizuelni efekat radova. Naročito treba istaći ulogu prigušenih tonova koji ovim Iikovnim prizorima daju dimenziju tajanstvenosti.


U kompozicijama ovog umetnika nijedan element nije irelevantan već ima svoju jasno artikulisanu Iikovnu vrednost koja je u službi jezgrovitog izraza. Odnos Iinarnih elemenata i kolorističkih površina dodatno podstiče autora da ostvari još složenije celine, celine u kojima Iinija dobija svoju vizuelnu i značenjsku autonomiju. U funkciji simbolično-sceničnog jezika koji je usklađen sa umetničkim ciljevima su i reljefne teksture koje pojačavaju ekspresiju dela.


Predrag Popara otkriva svoj svet i to čini kroz ubedljiv umetnicki čin.


Olivera Vukotić


Datum objavljivanja: