Umetnik

Miroslav Stojanović Pirke (1939)

Prati umetnika

Pretraga

O radu i delu Miroslava Stojanovića Pirketa

 


Do kojeg se stupnja razvila jedna sredina ne govore samo primeri stvaranja u osnovnim granama umetnosti i kulture. Reklo bi se pre da se pravi rezultati te rezvijenosti potvrđuju tek kada u prodorima primetimo i postojanje nekih specifičnih dejstava, upravo takvih koji nose formalno sva obeležja dobre artikulacije, a u suštini su neposredno vezani za neke opšte potrebe funkcionalnog karaktera. Na ovakvo zaključivanje posebno nas navodi izložba naslovnih strana za jedan poslovno-privredni časopis (DIREKTOR), koje je tokom poslednje dve godine u nas pripremao mladi slikar Miroslav Stojanović


Osnovni postupak kojim se M. Stojanović služio jeste kolaž od isečaka raznobojnih fragmenata koji su pre toga postojali razbacano u raznim vidovima. Ovaj postupak ( inače poznat u modernoj umetnosti i posebno u nas s izvanrednim primerima Ivana Tabakovića), M. Stojanović je dopunio transformacijama u boji, prilikom priprema zaštampu. Ovom kombinacijom, koju kirakteriše glatka faktura tipografskog ili ofset otiska i funkcionalno istražena određenost boje, autor je postigao ne samo potrebnu svrsishodnost ( dobru naslovnu stranu ) nego i dobru vizuelnu artikulaciju koja u nekim primerima, ostajući naslovnom stranom, ima sve vrednosti dobro građene slike. Pored ovog, naslovne strane M. Stojanovića ističu se i svojom kompozicijom, kaoi detaljima koje obuhvata kompozicija. Na prvom mestu to je asocijativni karakter koji nedvosmisleno i vrlo funkcionalno sugeriše sadržaj, odnosno karakter časopisa.


Paralelno sa ovim, i takođe funkcionalno određeno i usmereno, kompozicija je uveko dmerena čak uzdržana, više sa namerama nagoveštavanja, nego glasnog pričanja onoga što sledi i što se ne može slikom ispričati. Taj karakter dalje potvrđuje i utvrđuje i tonalitret koji se pokazuje u nenametljivim akordima, koji su uvek odmereni, ali jasni i prijatni za prijem, za gledanje i, reklo bi se, usresređeni da istaknu reprezentativni karekter jednog ekskluzivnijeg časopisa.


Rad na ovom časopisu kao i ova izložba, bez sumnje, imaju i svoju posebnu dimenziju, onu naoveštenu prvom rečenicom ovog teksta. Mislim da je sa svoje strane, svojim mogućnostima i svojim senzibilitetom M.Stojanović učinio dosta i na neki način otvorio neke nove puteve razvoja naše kulturne egzistencije.


Dargoslav Stojanović Sip


Muzej primenjenih umetnosti (Beograd, 1973.)


Datum objavljivanja: