Umetnik

Marklen Mosijenko (1928 - 2016)

Prati umetnika

Pretraga

Marklen Mosijenko

Autor: Tijana Stojiljković (1977)

 


Njegove su teme prepoznatljive a slikarski pečat toliko upečatljiv da potpis na njima, gotovo nije ni potreban. Motivi Beograda, najčešće Kalemegdan, pogled na Sabornu crkvu ili Zemun, aranžmani mrtvih priroda  ili najrazličitije cveće - njegov su glavni zaštitni znak.


Ipak, i vrsne poznavaoce njegovog opusa, ponekada ume da iznenadi  nekom od drugačijih tema, prikazujući time svo svoje slikarsko umeće i talenat. Ovde mislim na retke predstave figura, autoportreta, čak i apstraktnih slika ( od kojih najpoznatija, izlagana na Oktobarskom salonu - “Zakrpa duše”), retke kuće na Kosančičevom vencu, koje čuva od zaborava jer polako isčezavaju, breze koje  je sam posadio ispred svog ateljea, ili neke od predela u kojima je boravio na svojim studijskim putovanjima, a koje je želeo da pretoči na platno ( Venecija, Edinburg, Firenca,...)


Ovaj tipični vedutista Beograda, grada koji u njemu budi najdublje emocije, rođen je u Rusiji gde je proveo i prvu mladost, i to se oseća u njegovim radovima. Lirska poetičnost, bajkoviti predeli, kao da ilustruju neka od Puškinovih ili Ljermontovih priča koje je rado čitao jer ga je celog života pratio ruski duh.

Splet nesretnih ratnih okolnosti, nanele su mu put iz Moskve u Beograd u ranoj mladosti i tu je, sa kraćim prekidima, ostao i do danas.


Naš poznati likovni kritičar Stanić, jednom prilikom za njega je rekao da, što je Utilo za Pariz, Kanaleto za Veneciju, to je Marklen Mosijenko za Beograd - njegov glavni portretista, dok je u njegovoj tradicionalnoj temi -  mrtvoj prirodi, prepoznao liniju koja vodi od Šardena do Bodlera.


Paleta mu je prozračna, laka, nežna i dopadljiva a tonovi uglavnom smirenog i pastelnog kolorita. Glavne tehnike su ulje na platnu, pastel i tempera, ali uspešno radi i crteže, akvarele i krokie.



Marklen Mosijenko svojim osećanjima, unosi u slikarstvo ono što vidi - skladnost prenetu u formu. On ne daje doslovni zapis predela, već je njegovo opisivanje optičke senzacije od početka uopšteno, a vizija određenih efekata podređena osećaju za njihove odnose u celini. Zato ponekad, daje samo blagu naznaku, ostavljajući na posmatraču da sliku dovrši u svojoj glavi, onako kako sam poželi. Upravo zbog toga, neke slike i deluju kao mistični predeli iz bajke.



Njegove slike, zabeleženi su utisci u jednom sećanju, traganje za lepotom prenete na platno, da bi radost njegovog doživljaja doprla i do nas. Jer kako je Borhes rekao – “Slikarstvo je umetnost pružanja radosti pomoću oblika i boja”, a Marken Mosijenko je, svojim delima, sasvim sigurno uspeo u tome.


Datum objavljivanja: