Umetnik

Marina Nakićenović (1950)

Prati umetnika

Pretraga

Svetlo izuzetnog



U "Času svete Viktorije" Peter Handke govori, povodom Sezana, o "sasvim običnim stvarima koje slikar postavlja u svetlost izuzetnog".



Jesu li stvari koje nam prikazuje slikarstvo Marine Nakićenović sasvim obične? Mora li gipsani odlivak Donatelove biste da bude uvek prevrnut? Mora li jedan običan hleb da bude uvek postavljen u blizini vidljive šupljine ovog odlivka?



Marina Nakićenović kao da izražava svoje poštovanje prema slikarima koje voli: Karavađu i Đorđoneu na primer. ALi zašto samo polovina "Oluje" ukrašava jedna vrata seoskog kredenca, dok se na drugoj polovini (drugim vratima) vidi, otvorena, samo tama praznine, osim ako to nije tamno lice jedne apstraktne površine?



Između stvari koje je izabrala a potom izmešđu nas i stvari, slikarka uspostavlja čudne distance koje su koliko prostorne toliko i vremenske.



Pozvani smo da učestvujemo u jednom iskustvu koje ujedinjuje istovremeno i blisko i daleko, ono što je deo sadašnjosti i ono što pripada sećanju na početke.



Ovde dakle nismo ništa drugo već da razmišljamo o formi: ništa drugo sem mene-koji-gledam. Vrlo su retke slike toliko snažne i prefinjene istovrmeno da mogu da nam pruže priliku za gubitak samog sebe. Stvari koje opisuje Marina Nakićenović su samo hipotetički obične. Ono što je sigurno, to je da se kupaju u svetlosti izuzetnog.



Žan-Lik Šalimo


 


Datum objavljivanja: