Marija Pavlović nas vraća na neki zajednicki osećaj evociranja predmeta iz detinjstva, na balon kao predmet dečje igre, simbol neke zaštićene lakoće, na nešto što ne predstavlja nikakvu opasnost ili pretnju već nevinu udobnost. Međutim ovaj balon je ustvari teška olovna kugla (oko 13kg), potpuna «zamena materijala» (koliko i, da upotrebimo politički «novogovor», «zamena teze»): sličnost oblika a čista suprotnost «esencije». Otuda nas je umetnica ponovo podsetila da stvari nisu onakve kakve izgledaju, i da je tajna skulpture upravo u tenziji između materijala i oblika a ne u nekoj lažnoj harmoniji između ta dva. Takođe ovaj rad govori i o tenziji u odnosu na naše doživljavanje detinjstva, na pitanje traume koju je nemoguće evocirati.