Za svoj preldožak, ove slike uzimaju fotografiju, kao medij koji poseduje jedinstven potenicjal za predstavljanje realnih događaja. S obzirom na takvu polaznu tačku neophodno je podsetiti se da je u knjizi Camera Lucida Roland Barthes razilikovao studium, kao očigledno simboličko značenje fotografije i punctum kao ono što je lično i što zavisi od individue, ono što se tiče direktnog posmatrača. Zbog toga sto se na njima iscitavaju i studijum i punktum ove slike ukazuju na kompleksne odnose između subjekta, reprezentacije i značenja. Njihovo očigledno simboličko značenje, može se potražiti u detinjstvu, koje je aktuelan motiv kod autora afirmisane mlađe genereacije: Ane Adamović, Biljane Đurđević, Dejana Kaluđerovića, Jelene Radić. Specifičnost ovih slika pronalazi se u puctumu, ili u okidaču značenja. U punctumu se ogleda njihova kompleksnost, koje ne bi trebalo tražiti u vremenu koje one zastupaju, već u vremenu koje je nakon tih fotografija usledilo ili mestu na koje je u životu stigao zlatokosti dečak. Aktivirati drugog tako što ga transponujemo na platna, u stvari podrazumeva ispitivanje sebe danas, kroz detinjstvo kao jednu moguću poziciju za sopstveno promišljanje.Postaviti dečija tela u imaginarni svet igračaka i strip junaka, znači izmestiti se u iz sadašnjeg konteksta i pogledati na sebe kroz optiku koja provocira nostalgiju, ali i koja unosi emocije u sadašnju poziciju postavljajući od Gogena aktuelna pitanja: Odakle dolazimo i kuda idemo?