Umetnik

Jasmina Aleksić Alex (1962)

Prati umetnika

Pretraga

Svet iza scene

Umetnica ekspresivnog poriva i fugurativnog određenja, Jasmina Aleksić, kreće se u mediju kojem je strastveno privržena-akvatinta u boji-od oblikovanih do asocijativnih tematsko-motivskih područja. Ovaj, ne tako čest raspon interesovanja, začinje se svetom realija i prepoznatljivih oblika, a ustrojava i nadograđuje u transcedentalnom, pri čemu, i na jednom i na drugom polu, umetnica traga i postavlja pitanja, a neretko i dolazi do cilja i rešava enigmatiku koju je sama proizvela. Zagonetke se množe u ambijentu enterijera, čiji je omeđeni prostor, energičnim linijama, ali i koloritno, razdvojen na geometrijske celine sa fabulom koja se odnosi delom na prošlo, a delom na sadašnje vreme. Priča se pojačava, svojevrsnom kombinatorikom figura i oblika sa dubinskim prostornim perspektivnim linijama, ili umetnici omiljenoj varijanti iskaza tzv. slikom u slici, što sa kontrastnim bojama, promišljeno nanetim jednom iza druge, po principu subordinarnosti, potencira tajnovitost i metafizičku dimenziju koju ove grafike nesporno prenose.

Svet realija u ambijentu enterijera, međutim, umetnica je spremna i da napusti, otiskujući se u pejsaž ili, što je češće, izmeštajući tematiku iz stvarnosti, seleći kompletan ambijent „iza scene“ u izmešteni onostrani prizor sa elementima mitskog, bajkovitog i simboličkog. U tom nadrealnom prostoru, oblici, među kojima lako razaznajemo raznolike drangulije (kišobran, ženska cipela, točak, maska, trougao, krug, senka...), stupajući u nove odnose, dobijaju drugačija obeležja, prerastajući iz običnosti stereotipnog u simboliku mogućeg i prolaznog, počinjanja i obnavljanja ili drugačije prirode bića i stvari. To se odnosi i na geometrizovane oblike (trougao, kvadrat, krug), takođe omiljeni simbolički rekvizitorij ove umetnice, koje vešto i promišljeno kombinuje. Kao simboličku podlogu za jedan broj grafika ona koristi skup četvorouglova i rombova naizmenično bele i crne boje, poput šahovske table. Ovakvim rasporedom crno-belih polja, aludira se na sukob nagona i razuma, reda i slučaja i različite mogućnosti u okviru jedne sudbine.

Otkrivajući ono što se zbiva „iza scene“, u „senci“ ili pod „maskom“, umetnica zastaje pred drugom stranom ljudske ličnosti pokušavajući (i uspevajući) da razgrne koprenu nad brojnim egzistencijalističkim pitanjima čovekovog bitisanja. Otuda, iako se mogu posmatrati, prvenstveno posredstvom kolorita, kao plod opuštene, lake, razigrane i duhovite igre, ovi grafički listovi, nesporno je, odašilju znatno dublje poruke i evidentiraju složenija psihološka stanja.

Za Jasminu Aleksić, očigledno, umetnost grafičkog oblikovanja nije samo igra i „kontrolisana slučajnost“, već ozbiljan stvaralački napor pri kojem se, ponekad zna, a ponekad samo naslućuje ono što se iz njega može poroditi.

Zvonimir Osrečki
Datum objavljivanja: