Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Živojin Ćelić: Odricanje od suvišnog

26. februar u 19 časova do 10. marta 2015. godine, Galerija '73, Požeška 83a, samostalna izložba Živojina Ćelića – „Odricanje od suvišnog“


 


Živojin Ćelić je završio Akademiju likovnih umetnosti AKI-Enchede, odsek slikanje i crtane u klasi profesora Karsa Persona i profesora Sipkea Hausmana (tadašnjeg direktora Akademije). Ćelić je poznat po svojoj originalnoj metodi slikanja nazvanoj Energetske slike. Suština ove metode jeste da se oslikana površina menja u obojenju pod uticajem beskonačnih nijansi dnevne svetlosti. Njegove slike se nalaze u privatnim kolekcijama širom sveta.


Vratiti se misli nije daleko od poistovećivanja sa povratkom sopstvenom s(mislu)! Iz ranog perioda mojih sećanja izDvaJa se sigurnost prvobitnosti koja je skoro neopisiva rečima. Ipak, kada bih se usudio da pokušam da pojasnim stanje sigurnosti moga duhovnog bića u PrvoBitnom, došao bih do granice mogućeg poimanja pojma blaženstvo u čijem okrilju se duh , duša i telo mođusobno ljube kao Jedno iz koga je nastalo Sve... Prateći redosled otelovljenja u periodu oDvajanja od sebe i prisilnog učenja svega onoga što Ljudska Bića podRazUmevaju pod sadržajem  (samo naizgled jednostavne reči) škola, susreo sam se sa svojevrsnim procesom odricanja od svoje suštIne i prinudnog prisvajanja takozvanih znanja koja su u sistemu takozvanih ljudskih vrednosti pretila da ponište suštinu moga duhovnog bića! Nakon svih godina koje su usledile nakon školovanja nastupio je period pročišćavanja i svesnog brisanja pamćenja od svega suvišnog što je bilo nametnuto gorepomenutim sistemom lažnih vrednosti... Ali doći do saznanja da je sistem lažan i da zastupa lažne vrednosti nije bilo jednostavno! I kao što se Žar Ptica ponovo rađa iz svoga pepela, valjalo mi je naslagati na lomaču sve ono što mojoj prvobitnosti nije pripadalo i smoći snagu da se u odricanju od nepripadnosti priklonim onome što je od mene nastalo i preostalo i iz pepela suvišnog, ovoga puta svesno, pristati na svoje ponovno rođenje kroz odricanje! Šta bi to zapravo trebalo da znači govoreno rečima ljudi? To je značilo odreći se tuđeg pristupa, odreći se zamki ulepšavanja u koje se lako upliće upoznavanjem slikarskog zanata i opreznog pristupa suštini svoje prirode! Tek nakon postavljanja (samo naizgled jednostavnog) pitanja sebi: KO SI TI, bio sam u stanju da započnem sa traganjem za odgovorom! Takozvano realno fizičko vreme, u kome je moje telo neminovno starilo, omogućilo je da odricanje od suvišnog (koje podrazumeva u sebi i nepripadanje) postane moguće i skoro bezbolno! Izlaza iz figure i opisivanja takozvane perspektive vidljivog sveta (kao faktora ''naučenog'') i povratak istraživanju prostranstva zadate beline na prepariranom platnu skoro da se pretvorilo u zvuk pred ogledalom Apsoluta (kao jedinog pravog kriterijuma) ako se kao polazna tačka apsoluta uzme potpuno prisustvo svetlosti u uzVišenoj prirodi BeliNe. Poricanje  tuđih saznanja i iskustava i vraćanje mojoj prvoBitnoj prirodi u posmatranju unutrašnje drame dvodimenzionalnog sveta kao i korišćenje linije kao mog prvoBitnog i uz tačku jedinog oruđa saznavanja drame trenutka u kome nastaje slika preporodili su oplemenjenu prazninu koja je nastala u meni odricanjem od suvišnog. Ukratko rođen je jedan drugačiji ugao gledanja iz koga moja malenkost sagledava svet sa one druge strane: nevidljivi svet iz Zemlje Zatvorenih Očiju...

                                                                                                                                             Živojin Ćelić


 



Datum objavljivanja: 23.02.2015.