Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Zagrebačke impresije Marca Dalessia

Izložba radova Marca Dalessia, “Zagrebačke impresije ”, 9. 5. 2013. u Galeriji “Laval Nugent”, Opatička 2, otvorenje izložbe slikara Marca Dalessia, u četvrtak, u 19.30 sati.

 


U stoljeću napretka i prevrata, sloboda i ratova, stvaranja i uništavanja, invencije i neinventivnosti, umjetnost je grčevito pokušavala ići u korak s vremenom i zbivanjima, kako na društvenom, tako i na političkom planu. Početak 20. stoljeća donio je niz avangardnih pokreta, koji su u jednom svom dijelu stubokom promijenili umjetnost, ali i čitavo čovječanstvo. „Les Demoiselles d’Avignon“ Pabla Picassa, iz 1907., ili „Crni kvadrat na bijelom polju“ Kazimira Maljeviča, iz 1913. godine, samo su neka od velikih umjetničkih djela koja su promijenili svijest budućih naraštaja umjetnika, nametljivo im dajući posve jasne smjernice i zadatke. Visoka umjetnost prestaje biti l’art pour l’art fenomen, kao što je to bila u proteklim stoljećima, pokušavajući doseći sve više i više vrhunce u neophodnoj inventivnosti, nažalost, ponekada iznimno banalnim dosjetkama. Umjetnici odjednom gube interes za tehniku i zanat. Sve se obezvrjeđuje. Posve se okreću neprestanoj težnji ka novome. Ako nije novo i jedinstveno, nije ni vrijedno. Na svu sreću, postoji i druga strana medalje. Ako ne zbog posve nužne ravnoteže predviđenog razvoja umjetnosti, onda barem zbog nužnosti njegovog usporavanja. Sliku su nekoliko puta ubijali, a ona se iznova jednako toliko puta i rađala.


„Ali dosta! Našto ovo? Sve je ovo tako sirovo, masno! Neću to… Staro, staro mi dajte! Ono što miriše na suh bosiljak i što sada tako slatko pada. Pada i greje, greje srce…“


Upravo ovi poetični redci iz pripovijetke „Stari dani“ Borisava Stankovića, svježi i aktualni i nakon više od stotinu godina, pobuđuju osjećaj nostalgije za minulim vremenima i davno preminulim umjetnicima. Tjeraju na razmišljanje i osobno preispitivanje. U posljednje vrijeme, kritičari i povjesničari umjetnosti, koji nadobudno prate suvremena umjetnička zbivanja, proučavajući nove koncepte, u vidu instalacija i performansa, pored ikona poput Marine Abramović, posve zanemaruju svu silnu vojsku umjetnika, koji su zbog tko zna kojeg, njima osobnog razloga, ipak oduševljeni svojim svijetom, jedinim svojim svijetom, onakvim kakvim zbilja on i jest, savršen i nesavršen. Umjetnici su to koji slikaju za sebe, a priori ne odbacujući mimesis kao odliku likovne retardacije. „Pa… ne mogu svi biti bogovi pored jednoga Boga.“ Ne žele svi mijenjati prirodu, prikazujući je kako je oni vide ili osjećaju, pritom pažnju i fokus zanimanja prebacujući na sebe, već poneki od njih tu prirodu i proučavaju, poštujući je i voleći, kao što mala djeca poštuju i vole svoju majku. Priroda je po svojoj definiciji savršena i ne traži preinake. Ne traži druge prirode. U vrijeme sve većeg ubrzavanja življenja, sve veće globalizacije i nasilne industrijalizacije i informatizacije, gdje čovjek prirodu tlači i uništava, gnjete i gazi, umjetnici promatrači prirode, njene krijesnice u noći, bilježeći i promatrajući svoj životni prostor pravo su osvježenje i nada u bolje sutra. Viva il manifesto!“


Marc Dalessio, umjetnik promatrač, kalifornijska krijesnica, izdanak i jedan od prvaka američke slikarske škole, preuzete od francuza još u 19. stoljeću, ovom se prilikom premijerno predstavlja hrvatskoj publici u ponajboljem svom izdanju. Marc gleda i vidi i napokon, na preko dvadeset djela manjega formata bilježi svu sažetu i koncentriranu ljepotu prirode, u vedutama Zagreba koje naprosto plijene pažnju promatrača. Slikajući isključivo u pleneru, a ne po fotografijama, Marc pokušava biti dio prirode, ne pokušavajući je mijenjati i „uljepšavati“. Svoje osjećaje usmjerava isključivo na bit i sadržaj slike, a svoju radost i ljepotu prirode želi podijeliti sa svima nama.


Marc slika tehnikom koju je izučio u Italiji, nadovezujući se na najveće pejzažne slikare 19. stoljeća, gdje prvenstveno treba spomenuti francuze i ruse. Slika „Mirogoj u snijegu“, iako nevelika formata, po svojoj slikarskoj kvaliteti reminiscencija je na golema platna velikih snježnih motiva ruskog slikara, poznatog gotovo svim našim povjesničarima umjetnosti, Stjepana Fedorovića Kolesnikova ili pak švicarskog slikara Ferdinanda Hodlera. Jednostavna je u svojoj skicoznosti, a složena i inventivna u odabiru kompozicije i izvedbe. Skicoznost, brzina rada i lakoća slikanja vidljivi su i u još nekolicini radova koji će biti izloženi ovom prilikom. Riječ je npr. o „Pejzažu iz Maksimira“, čiji energičan i odrješit potez neodoljivo podsjeća na impresionistički duktus Miroslava Kraljevića i njegova „Parc du Luxembourg“ te o slici „Lotrščak“, na kojoj slikar impresionističku atmosferu dobiva igrom boja i prikaza svjetla. Lakoća poteza, ali i sposobnost odabira najsretnijeg motiva za postizanje optimalne atmosfere prostora popularnog „Britanca“, u nedjelju nakon sajma antikviteta, kad umirovljenici igraju šah na upražnjenim stolovima, na istoimenoj slici, proizlaze iz slikareva minulog rada i dugogodišnjeg učenja. Kontrastiranjem svijetlih i tamnih dijelova slike, doziranim titranjem plave boje neba te akcentiranjem dvaju, kratkim potezom kista, plavih nanosa boje, uz pozicioniranje štafažnih figura šahista, slikar naglašava dijagonalno postavljen ritam kretanja strukture kompozicije slike. Marc stvara iznimno djelo maloga formata, kojega će u kvaliteti izvedbe teško nadmašiti ijedan drugi naš pejzažist. Sličnu kvalitetu i način izvedbe kod nas su imali još samo Ljubo Babić i Menci Klement Crnčić.


Marc Dalessio nije samo slikar, pejzažist i portretist, realist, ali i impresionist. On je i učitelj svih budućih naraštaja, stvarajući konzervativan, a opet poseban i neponovljiv pravac, kniferovski nepromjenjiv i ustrajan, moderan u svojoj tradicionalnosti i anakronosti izraza, a opet posve svoj, baštineći tradiciju od velikog Corota, preko naših slikara Kraljevića i Račića, sve do najvećih živućih pejzašista, gdje Marc svakako i pripada. Publika je to već odavno prepoznala pa se Marcove slike izlažu i prodaju u nekim od najznamenitijih američkih galerija. Tu svakako treba spomenuti galeriju Grenning, iz New Yorka, a neke Marcove slike prodane su i na dražbama nekih od najznačajnijih aukcijskih kuća svijeta, poput Christie’s-a, također iz New Yorka. Na izložbi u Galeriji „Laval Nugent“ biti će izloženo preko dvadeset veduta Zagreba i jedan portret.


Robert Kavazović, mag. hist. art.


 


Datum objavljivanja: 06.05.2013.