Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Za velike i male

Izložba "Za velike i male / For Kids and Adults", otvara se 7. septembra u 19 časova u BWA Wroclaw, Galeria Awangarda. Izložba traje do 2. oktobra, 2011. godine i nastavlja se u Salonu MSU u Beogradu, 4. novembra, 2011. godine.


 


Umetnici/Artists

Nikos Arvanitis, Hubert Czerepok, Marko Crnobrnja, Marija Đorđević, Petra Feriancova, Karolina Freino, Nenad Jeremić, Alicja Jodko (DWF / Entropia), Vladimir Perić, Vedran Perkov, Joanna Rajkowska, Katarina Šeda, Janek Simon, Kama Sokolnicka, Predrag Terzić, Miloš Tomić, Vova Vorotniov, Zorka Wollny, Martin Zet



Kustosi/Curators

Dušica Dražić, Anna Mitus, Una Popović, Joanna Štembalska



Organizacija/Organization

BWA Wroclaw (www.bwa.wroc.pl)

Muzej savremene umetnosti Beograd (www.msub.org.rs)



Radionice/Workshops

Miloš Tomić, 13-16/09/11, Inspirational workshop, BWA Gallery

Kids Patch, 24-25/09/11, BWA Gallery





"Jer, da kažem šta mislim jednom zasvagda, čovek se igra samo kada je u punom značenju reči čovek, a u potpunosti je čovek samo onda kada se igra."

J. K. Fridrih Šiler, Pisma o estetskom obrazovanju čoveka, 1794.



Izložba ZA MALE I VELIKE bavi se pojavama igranja i igre, bez kojih se ne može zamisliti nijedna ljudska zajednica. Igranje se povezuje sa kulturom slobodnog vremena, koje se  u modernim društvima odvaja od onoga što je produktivno i odbacuje kao nešto što je privatno i budalasto. Društveno iskustvo nas primorava da kritički posmatramo tu razdvojenost i da shvatimo igranje kao nadahnjujuće iskustvo u kome delujemo nezavisno od svake društvene kontrole i pojedinačnog ili grupnog cilja, i pomoću koga možemo steći prostor za ostvarivanje željene slobode.



Analizirajuži kulturu kao sistem pravila, hijerarhija, ponašanja, donošenja odluka, manipulacije i sticanja znanja, igranje se može smatrati delatnšću putem koje uvodimo promene u sam taj sistem, i delujemo unutar njega. To kako se igramo uslovljeno je sredinom, celokupnim sistemom koji obuhvata prostor  politički, drušveni i lični. U isto vreme, igranje može da utiče na tu sredinu i da je menja. Igranje se takođe odnosi na pokret, pogled, potragu, stvaranje  to su "oruđa" koja se mogu koristiti na delu u okviru (mogućeg) procesa.


"Doći će do zajednice između formalnog nagona i materijalnog nagona " to jest, nastaće nagon za igranjem " jer samo je u jedinstvu stvarnosti i forme, slčajnog i nužnog, pasivnog stanja i slobode, predstava o čovečanstvu potpuna." I upravo se u tom smislu izložba odnosi na taj nagon za igranjem (u originalu Spieltrieb), izraz koji je Šiler uveo u svojim Pismima o estetskom obrazovanju šoveka, označavajući jedan formativan proces koji se odupire vremenu i istrajava od prvog do poslednjeg dana čovekovog života. Kako je Ransijer primetio u svom delu Estetika kao politika, Šilerov revolucionarni doprinos predstavljala je zamisao o političkoj promeni prouzrokovanoj vraćanjem na nešto što je on nazvao raspodelom čulnog šta ćemo i kako opažati pomoću svojih čula određeno je onime što prihvatamo kao sebi pripisanu ulogu u društvu. Sudeći po njegovim Pismima, ta promena bila bi moguća kad bismo prestali da posmatramo umetnost kao odvojenu od života, i igranje kao odvojeno od rada (oblik života).



Igranje ne zahteva nikakvu veštinu niti znanje, već pre stvara okolnosti u kojima čovek može samostalno da gradi ili poboljšava fizičke, društvene i političke veštine, i da stiče znanje. Jednom kada se odrede pravila, ono što je puko igranje pretvara se u igru. U igrama, motivi postaju nejasni, te pobediti neretko zasenjuje igrati se. To stvara takmičarski poriv da se bude (postane) najbolji. Izložba se delimišno odnosi na istorijske kontekste igranja i igre, oslanjajući se na politički potencijal "delovanja" i transakcioni karakter koji povezuje društvo. Izliv predstava o igranju i igrama u različitim poljima, od književnosti do arhitekture, podudarila se sa suštinskim političkim i društvenim promenama u ovom delu Evrope osamdesetih i devedesetih. Ali kritički i društveni potencijal nagona za igranjem bio je ključan još šezdesetih i sedamdesetih. Njegovu subverzivnu oštrinu i potencijal otkrili su razni pokreti, u koje spadaju Fluksus i Situacionisti, za kojima su kasnije u Poljskoj, naročito u Vroclavu, usledile Narandžasta alternativa i grupa LUKSUS, kao i uticajni konceptualni umetnici u nekadašnjoj Jugoslaviji.



U projektima i radovima pozvanih umetnika prikazana je formativna, ekonomska i politička dimenzija igranja i igara.

 



Datum objavljivanja: 06.09.2011.