Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Walk with the artist

Kulturno udruženje 22:37 i Beo_Project predstavljaju Walk with the artist / Šetnje sa umetnikom koje će se održati u Beogradu u subotu 6. i nedelju 7. juna 2015. godine.


 


Walk with the artist je program autorskih tura koji kombinuje ideje šetnje, ture, radionice na otvorenom, intervjua sa umetnikom i urbane intervencije. Umetnici su pozvani da prestave samostalan predlog šetnje po gradu kako bi poveli učesnike da istraže i osete gradski prostor. Šetnja onda postaje radionica na otvorenom koja aktivno involvira učesnike, ispituje umetnike, čitajući i ponovno ispisujući posećena mesta kroz čin šetnje.



Projekat je rezultat razmišljanja i istraživanja o šetnji kao estetskom instrumentu koji može da opiše i promeni metropolske prostorne celine koji imaju nepoznatu ili nedefinisanu prirodu. Umetnici koji su učesnici projekta istraživaće teritoriju, počevši od subjektivnog izučavanja. Oni će utoliti svoju radoznalost tako što će istraživati lokacije koje se nalaze izvan planiranih prostora. Oni se ne ograničavaju šetnjom kroz gradske znamenitosti, trgove, velike dvorane i parkove. Njihova vežba je ekspertiment koji se sastoji od mapiranja podsvesti grada. To je ekstreman i hrabar pokušaj istraživanja tih, očigledno nespektakularnih prostora, koji ipak otkrivaju autentičan i fascinantan šarm.



Poslednja tri izdanja ovog projekta su se održala u Berlinu (izdanja iz 2012 i 2013, oba organizovana od strane Art & Tours) i Bergamu, sa ukupno 11 međunarodnih umetnika: Rebecca Agnes, Paolo Barlascini, Silke Bauer, Silvia Giambrone, Irma Markulin, Stefania Migliorati, Maria Mitsopoulou, Irina Novarese, Stefanie Schairer, Chryssa Tsampazi, Viola Thiele.



Nije slučajno što će se ovo izdanje održati u Beogradu: nakon centralizovane regulacije gradskog planiranja za vreme Komunizma, grad Beograd je danas suočen sa manjkom adekvatne zakonske zaštite u vezi, i odnosu između, javne i privatne svojine. Uprkos strukturalnoj rigidnosti već postojećeg urbanog tkiva i nedostatku pravila koja upravljaju njime, grad pokazuje neočekivanu spoobnost akomodacije i prilagodjavanja u ovom dobu post-komunističke tranzicije. Odnos između kulturne produkcije i gradskog prostora, kao i regeneracija zapuštenih delova grada, je rezultat individualnog i kolektivnog procesa gde su umetici protagonisti.



Umetnici koji će učestovati u ovogodišnjem izdanju su: Iva Kontić, Sandra Božić, Dragan Strunjaš, Slobodan Stošić.





 PROGRAM (detaljni opisi)



Walk with Iva Kontić Dream Catching in Dormitory / Hvatanje snova u spavaonici



Hvatanje snova u spavaonici je neka vrsta flashback ekskurzije u kraj koji predstavlja neizbežni leitmotif mog odrastanja u Beogradu u devedesetim; a koji zasigurno i sa razlogom neće nikada postati deo rute nijednog turističkog razgledanja.



Presek novobeogradskih blokova 1, 3 i 33, bez gradskih sadržaja i istorijsko-kulturnih znamenitosti, danas oronulo svedoči o prevaziđenim društvenim planovima i državnim ideologijama življenja, kao i o nusproduktima istog. Od ’89. do 2000, on je činio moju svakodnevnu putanju i perceptivni okvir mog emotovnog i društvenog formiranja. Sve dok ga nisam napustila i otišla u neku drugu državu.



Kroz audio seriju nemih performansa i pratećom audio kompilacijom, pokušaću da podelim sa publikom fragmente prošle intimne naracije kontekstualizovane u savremeni urabni pejzaž. Sa vremenskom distancom i iz perspektive nekog ko je sam postao “turista u zavičaju”, želim da kroz moju Šetnju sa umetnikom oživim ruine ličnog sećanja na Beograd - daleko od komunizma, Tita, secesije, starih kraljeva i kneginja, u blizini turbofolka, McDonalds-a, brutalizma, zvečećih šerpi i sirena.



U toku šetnje, publika će sliušati audio snimak, kompilaciju muzike, zvukova i naracija vezanih za period devedesetih u lokalnom kontekstu. Sa slušalicama na ušima, biće tiho vođeni kroz novobeogradske blokove 1, 3 i 33. Ispred lokacija tipičnih za dati kraj - Hala sportova, Fontana, McDonalds, OŠ Duško Radović, Perper, Genex - svedočiće seriji nemih performansa u ličnom izvođenju.



Subota, 6. jun 2015. | 16:30  Polazna tačka: stanica autobusa kod Hale sportova (Pariske komune).



Učesnici treba da imaju sa sobom mobilni telefon ili MP3 plejer sa slušalicama, da bi mogli da preuzmu audio materijal za šetnju.



Tekst Iva Kontić







Walk with Sandra Božić Site-specific Lights, Open Air Exhibition / Na licu mesta izlozba, na otvorenom



Šetnja je zamišljena kao izložba na otvorenom. Obuhvata putanju kraću kroz centar grada sa stajanjima ispred odredjenih pozicija gde će se prikazivati objekti izložbe.



U muzejima i galerija svetla koja osvetljavaju eksponate su veoma važna. Na ovoj izložbi na otvorenom su ta svetla takodje najvažniji deo. Svetla koja će biti upotrebljena za ovu izložbu na otvorenom su ona mala i kratka ukrasna svetla na zgradama i zidovima koja osvetljavaju samo delove zidova.



Objekti koji budu izlozeni su objekti koje će učesnici šetnje biti zamoljeni da ponesu sa sobom, svako po jedan lični predmet. Učesnici po slobodnom izboru biraju objekte, lične koje će poneti ili imati kod sebe tokom izlozbe. Objekti ce biti upotrebljeni na par minuta, i odmah cu ih vratiti učesnicima.



Objekti nigde neće ostali. Tako ćemo na licu mesta napraviti jednu izložbu koristeći ta mala gradska dekorativna svetla koja već postoje, i osvetljavaju iste povrčine svaki dan. Šetnja će biti u večernjim satima, po mraku. Osnovna ideja i namena šetnje je da učesnici podele misli sa jednim umetnikom na veoma direktan način, ali da svojim učešćem i sami budu deo ove setnje kao umetnici. Koncept šetnje je da prikaže kako postoje neke stvari u gradu koje mogu da budu upotrebljene na najrazličitije načine, samo ih ponekad ne vidimo.



Tekst Sandra Božić



Subota, 6. jun 2015. | 20:30, Polazna tačka: Zavod, Kraljevića Marka 1.



Učesnici treba da imaju sa sobom jedan svoj lični predmet.







Walk with Slobodan Stošić P!iss Museum / Muzej mokraće



Beograd ne smrdi. On naprosto bazdi. Ne toliko postojano koliko talasasto.



Sasvim logično toj konotaciji, grad je imao jedinstven muzej u svetu, koji se ugasio kada i svi ostali muzeji u gradu, muzej mokraće. Osnivač muzeja je malo poznati profesor, urolog i muzičar, Aleksandar Filon (1923-2003).



To mi je ispričao Velimir Ćurguz Kazimir, koji je pisao o tome. U gomili starih fotografija primetio sam jednu za koju do tad nisam znao gde pripada, požutela fotografija laboratorije u nečijem stanu, na poleđini ispisano “za A.F.” Nakon toga upustio sam se u sistematizaciju i vizuelizaciju života doktora Filona, njegovog muzeja I grada beograda radi ispitivanja koliko je određeni miris moguć kao opis jednog grada.



Muzej se nalazi u širem centru grada. Sasvim precizno: Bulevar Revolucije, od skora Bulevar Kralja Aleksandra, na potezu izmedju Vukovog spomenika i Žarka Zrenjanina, sada Vojvode Šupljikca. Neparna strana. Sve oko njega temeljno je zapišano.



Muzej je uređen tematski. Na samom ulazu postoji jedan kraći, hronološki, pregled koji započinje studijama urologije, zatim slede ključni događaji kao što su: ljubav, profesija, brak, deca, zrelo doba, starost, bolesti,  smrti u porodici. Na kraju je epruveta sa Filonovim urinom uzetim neposredno pred njegovu smrt. Broj obrađenih, izloženih eksponata kreće se izmedju 1.800 i 2000. Smatra se da to predstavlja petinu raspoloživih uzoraka. (U najboljim izlagačkim godinama znalo je da bude i po 4.500 eksponata). Muzej nije naišao na sklonost i podršku ni jednih vlasti i reižma, urinologa niti kustosa.



Šetnja treba da istraži kontekst ovakvog muzeja kao I socijalne strukture grada u proteklih 20 godina. Ulaženje u trag jednog izgubljenog muzeja, u okviru arhitektonki devastiranog i urbanistički nerazvijenog grada pruža dodatni uvid u sve istorijskse i arhitektonske suvišnosti koje su zaturili u slojevima trzišta i istorije koji oduzimaju ljudima pravo na grad.



U sasvim simuliranom dobu, urin se postavlja kao anatema umetnosti, okrutno realan i živopisan. Učesnici šetnje su pozvani da sumiraju potencijalni narativ, doprinesu informacije i moguće detalje radi ponovnog oživljavanja muzeja mokraće. U kartografiji grada ovaj muzej je samo još jedno nemesto, čije prisustvo i značenje treba istražiti.



Neko će, možda, jednom da shvati da ovde nije reč o urinu jednog čoveka već mnogo više o istoriji jednog naroda čija se moderna istorija može precizno pratiti kroz razne soli, proteine, belančevine, baze i kiseline, jer to je još jedna neispričana priča o onome šta nam se dešavalo. Nakon smrti Aleksandra Filona muzeju se gubi svaki trag.



Tekst Slobodan Stošić







Walk with Dragan Strunjaš Belgrade Layers / Lejeri Beograda



Nedelja, 7. jun 2015. | 14:00 Polazna tačka: kod spomenika Vuku Karadžiću, park Ćirila i Metodija.



Šetnja sagledava grad kao emotivni organizam, sličan ljudskom biću. Vidi ga kao ranjivo dete sa svojim željama i potrebama, mladu osobu sa nadama i ciljevima, odraslu sa svojim iskustvom, zaceljenim ranama, nizom fizičkih i emotivnih iskušenja, proživljenih događaja, bolesti, kliničkih smrti; osobu sa mnogo uspomena i životnog iskustva, i stalnom težnjom ka boljem sutra. Taj život sagledava kroz lejere koji su vidno prisutni na svakom koraku. To su lejeri arhitektonskih stilova i faza izgradnji grada koji stoje jedan pored drugog.



Beograd je grad koji je razoren mnogo puta. Lejeri promena koje je iznova doživljavao duboko stoje u svakom kamenu i komadu stakla ili betona, naočigled prolaznika. Ali oni retko posmatraju grad u ovom smislu. Ne samo Beograd, svaki grad u sebi ima utkano mnogo uspomena i tragova svojih nekadašnjih želja i nada, baš kao i čovek. Kada bismo samo pogledali malo dublje, pronašli bismo potpuno nove svetove. A gledamo retko, baš kao što retko duboko pogledamo i u sebe. Naročito sada, u doba interneta i brzog života sa čime se tokom šetnje suočavamo.



Paralelno sa otkivanjem lejera Beograda, možemo sebi postaviti i pitanja ko smo, šta smo, šta ili ko smo želeli/želimo da budemo, baš kao i grad koji posmatramo. Šetnja analizira rast grada u poređenju sa razvojem društva i životom pojedinca. U toku šetnje uz otkrivanje lejera grada, takođe možemo da sagledamo sopstvene lejere kao i lejere našeg društva. Hodaćemo linijom vremena koja je i dalje prisutna u samoj liniji razvoja grada.



Šetnja dočarava novu percepciju grada, onako kao ga stanovnici retko vide. Analizira razvoj grada u pogledu prostora i vremena, sagledavajući lejere arhtekture Beograda uz primenu performativnog delovanja.Šetnja će predstavljati performans u vidu različitog kretanja kroz grad upoznajući njegove lejere.



Tekst Dragan Strunjaš



Nedelja, 7. jun 2015. | 17:00 Polazna tačka: kod spomenika Pobedniku, Kalemegdan.





NFO I DETALJI Svaka šetnja će trajati otprilike dva sata. Dodatne informacije i detalje, kao i moguće promene u rasporedu, biće objavljene na zvaničnom sajtu projekta walkwiththeartist.wordpress.com. Učešće u Šetnji je besplatno. Imajući u vidu ograničen broj učesnika, molimo vas da rezervišete vaše mesto putem mejla na news22e37@gmail.com.


 



Datum objavljivanja: 12.05.2015.