Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Vokovizuel Vladana Radovanovića

U petak, 1. juna 2012. godine u 14.30 časova, održaće se autorsko tumačenje izložbe "VOKOVIZUEL", koja je postavljena u Galeriji savremene umetnosti Smederevo, Trg Republike 5.


 


Svim zainteresovanim posetiocima će o vokovizuelu i specijalnoj poetici vokovizuela, kroz prikazane slike, kompjuterske grafike i objekte govoriti autor izložbe Vladana Radovanović.


Vladan Radovanović je u svom obimnom stvaralačkom opusu obuhvatio više umetničkih disciplina, to su pre svega književna, plastička i muzička. A može se tvrditi i da je od samog početka vrlo sistematično ispitivao sve mogućnosti njihovog delovanja u pokušaju da stvori nove modele sinteze, ne zbog izražajne nedovoljnosti navedenih jednomedijskih disciplina nego iz potrebe za stvaranjem i u domenu višemedijskog. Radovanović je istovremeno istraživao njihovo prožimanje i njihovo naporedo delovanje, stvarajući jedan model u kome su se brisale granice ne samo između rodova umetnosti već i između drugih oblasti intelektualnog delovanja. Sve "ono što leži između unutrašnjih čula" bilo je predmet njegovog interesovanja u cilju postizanja "središnog u širem smislu". Iz toga su se rodile sledeće oblasti: zapisi i crteži snova, projekti, vokovizuel, polimedij i sintezijska umetnost. Zapisi i crteži snova nastaju (1953) kao prvi oblik bavljenja višemedijskim. Zatim projekti ili projektizam (1954), u kojima sinteza medija nije primarna nego je to ideja, odnosno značenje, da bi u vokovizuelu došlo do sinhronizacije vizuelnog i semantičkog, odnosno "slike i zvuka reči".




Vokovizuel zauzima centralno mesto u njegovoj sintezijskoj umetnosti, koja obuhvata prožimanje stilova, medija i značenja. Umetnik započinje vokovizuelna istraživanja 1954. godine, tada nastaje spajanje reči, zvuka i lika a 1971. godine ovu oblast proširuje na sintezu reči, plastičkog, taktilnog, gestualnog i kinetičkog. Dalje razvijenu individualnu poetiku pod nazivom lik-značenje-zvuk umetnik je javno predložio 1973, koncept verbo-voko-vizuela kao višemedijskog roda umetnosti 1978. godine, a odmah potom je istom konceptu unekoliko promenio ime u vokovizuel. U tom smislu, budući da se prvi radovi i poetike avangardne konkretne poezije pojavljuju 1953. (Ojvind Falstrem), i u slučaju početaka Radovanovićeve prakse u toj oblasti može se govoriti o njenom avangardnom statusu. Takođe, ono što zadovoljava avangardne kriterijume u smislu prvog javnog isticanja određene teorije ili stava, kada govorimo o radu Vladana Radovanovića, jeste njegovo postavljanje jedne opšte teorije koja je pokrila sve oblasti vokovizuelnog delovanja, čije poreklo, u najmanju ruku, potiče još od kraja četvrtog veka pre n. e.



Kustos izložbe je mr Nataša Radosavljević Kuzmanović


 



Datum objavljivanja: 31.05.2012.