Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Voja Antonić: Čarolija svetleće tačke

U ponedeljak, 2. septembra u 19. sati u Galeriji O3one na Andrićevom vencu, otvara se samostalna izložba radova autora Voje Antonića, pod nazivom, "Čarolija svetleće tačke". Izložba traje do 9. septembra, 2013. godine.


 


Naravno, postoje stvari o kojima ne razmišljamo dok se sa njima ne sretnemo. Jedna od takvih je i Konvejeva “Igra života”. Prvi put sam za nju čuo od Voje Antonića dok mi je pokazivao i objašnjavao princip kako rade njegove svetlosne čarolije. Pre 43 godine Džon Horton Konvej je razvio algoritam koji je mogao da simulira neku vrstu života. Osnovna pravila održanja takvog virtuelnog života kao da su bila preuzeta iz evolucije. Da bi se život održao potrebno je da ne bude manje od dve žive jedinke u vašem susedstvu. (Poželjno je da budu dva ili tri suseda.) Ukoliko broj živih suseda bude veći od tri ubrzo neće biti života zbog prenaseljenosti. A da i mrtvi mogu da ožive omogućiće tri nezavisna života. (To se naziva reprodukcija.) Samo ovo poslednje pravilo odbija da se pokori zakonima evolucije, mada sugerišu opštu povezanost života i smrti.



Ono što izaziva zurenje u magične svetlosne figure koje se pomeraju na pločama Voje Antonića najbolje bi se moglo objasniti meditacijama koje su podjednako usmerene ka unutra i prema spolja. Objašnjenje o beskrajnom broju kombinacija i praktičnoj neponovljivosti iste slike deluje krajnje apstraktno sve dok sami oblici i pokreti na ploči ne počnu da vas hipnotišu. Mantre, za koje znamo iz religija i meditacija, odjednom se vizuelizuju. Šta ćemo u njih da smestimo zavisi samo od nas samih, odnosno do spremnosti da prihvatimo beskonačnost procesa virtuelnog života i sopstvenu prolaznost kao nešto što je krajnje prirodno. Mada, mi se takođe menjamo. Nikada ne možemo biti sigurni kako ćemo da prihvatimo (primimo) određeno umetničko delo ili ličnu ispovest u određenom trenutku. Mi smo podložni algoritmu emocija na sličan način kao i Igra života.



Voja Antonić nastoji da svoja dela oslobodi svake vrste umetničke ili filozofske mistifikacije. Po njemu je, očigledno, Igra života samo igra. To je nesumnjivo igra u kojoj on uživa isto onako kao što uživa u svome konstruktorskom radu. Iza Voje Antonića konstruktora stoje bar još dve ličnosti: Voja Antonić prosvetitelj i Voja Antonić demistifikator. U Srbiji je na obe ove preokupacije odavno bačeno prokletstvo. Kada se ovo udruži sa metafizičkom i teološkom dimenzijom projekta onda je presuda prilično konačna.



Živimo u mračnim vremenima kada je i larpurartistička igra proglašena za sumnjivu rabotu, a korišćenje digitalnih veština u nekomercijalne svrhe za neku vrstu mračne veštine. U ovome poslednjem možda i ima izvesne istine jer se programiranje i digitalizacija sve više doživljavaju kao alhemija novog veka. Put do kamena mudrosti više ne vodi preko transmutacije već preko algoritama i elektronike. Voja Antoniće je naš Paracelzus! Bilo bi korisno nekada čuti šta nam govori, odnosno pokazuje.



Velimir Ćurgus Kazimir



Voja Antonić

LED ART – Čarolija svetleće tačke



Rođen sam 1952. godine u Šapcu. Od šeste godine živim u Beogradu.



Digitalnom elektronikom se bavim od osnovne škole, kada je ta nauka malo kome bila zanimljiva. Posle neuspešnih pokušaja da se upišem u srednju elektrotehničku školu, a kasnije i na elektrotehnički fakultet, informatikom se bavim kao slobodni konstruktor.



Od sredine 70-ih godina prošlog veka projektujem i pravim svoje mikrokompjutere, video sisteme za kompjutersku animaciju i mnoge komercijalne projekte. Godine 1983. poklanjam jugoslovenskim entuzijastima DIY projekat prvog domaćeg mikrokompjutera “Galaksija”. Posredstvom domaćih stručnih časopisa stavljam u javni domen preko 50 projekata iz oblasti digitalne elektronike.



Od 2000. godine nastupam kao začetnik opozicije svim misticima, crno-belim magovima, prorocima, astrolozima, nadrilekarima i ostalim prevarantima. Na tu temu sam objavio dve knjige, “Da li postoje stvari koje ne postoje” i “Kremansko neproročansvo” (obe su dostupne na dpsknp.savtajnet.com i kremna.savtajnet.com).

Paralelno sa konstruktorskim radom, proučavam i objavljujem tekstove o strukturnoj i funkcionalnoj estetici digitalnih sistema. Manji broj projekata iz oblasti digitalnih elektronskih uređaja za dizajn i rasvetu enterijera radio sam komercijalno.



Nisam nosilac društvenih priznanja. Nikada nisam učestvovao na izložbama niti sam nagrađivan. Nemam prijavljenih patenata. Nikada nisam bio član umetničkih udruženja, političkih partija niti bilo kakvih interesnih grupa iz oblasti umetnosti. Nikada ne nastupam kao umetnik, već kao radoznao čovek. Nijedan od izloženih eksponata nisam pravio po narudžbini, iz materijalne dobiti ili sa željom da ih ponudim tržištu. Jedina svrha truda uloženog u svaki izloženi eksponat je lično zadovoljstvo.


 



Datum objavljivanja: 30.08.2013.