Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Umjetnik na odmoru

Kolekcija Marinko Sudac i Institut za istraživanje avangarde: izložba projekta, "Umjetnik na odmoru". Nedjelja, 2.9.2012. 12h Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb. Performansi: Radomir Damnjanović Damnjan, Era Milivojević, Balint Szombathy

 


Umjetnici na odmoru: Attila Csernik (Srbija), Radomir Damnjanović Damnjan (Srbija), Željko Kipke (Hrvatska), Ivan Kožarić (Hrvatska), Vlado Martek (Hrvatska), Era Milivojević  (Srbija), Romelo Pervolovici (Rumunjska), Pinczehely Sandor (Mađarska), Balint Szombathy (Mađarska), Janos Sugar (Mađarska), Ilija Šoškić (Crna Gora)

 

Koncepcija: Marinko Sudac

Uvodna riječ: Ješa Denegri, Branko Franceschi, Vuk Radić

Kustos: Branko Franceschi


Umjetnik na odmoru, projekt i značenje



Države  poput Hrvatske kojima je turizam okosnica ekonomskog opstanka, tijekom spasonosne sezone doživljavaju potpunu kulturnu inverziju.  Ne samo da se kulturni sadržaji i protagonisti potaknuti strategijom sveopćeg doprinosa što većem utršku turističkog novca  i slijedeći smjer kretanja publike pragmatično sele iz kontinentalnih u turističke centre, nego se u ostvarenju istog cilja dodatno programski animiraju i lokalne institucije. I dok se prateće diskusije u većoj mjeri iscrpljuju na  problematici odgovarajućeg radnog vremena,  kulturna ponuda se uz rijetke izuzetke, svodi na popularne, populističke i mainstream programe koji zasnovani na principima tzv. potvrđenih vrijednosti ili – što je gore – nezahtjevnog i najširem gledateljstvu prilagođenog sadržaja i razine prezentacije, u potpunosti prilagođava imperativu konsolidacije državne ekonomske performanse. Cilj je sam po sebi razumljiv, a programi neinventivne stereotipnosti najčešće, a ako ne i isključivo, pobuđuju zanimanje tek lokalne publike koja, kondicionirana vansezonskom kulturnom dijetom, s radošću konzumira i osrednje plodove ljeta. U području vizualnih umjetnosti lepeza ponude uz pojačan obim izložbenih aktivnosti uključuje i rezidencijalne programe, nekoć likovne kolonije, koji  su usmjereniji na organizaciju ljetnog odmora za umjetnike, nego li na ostvarenje nekog profiliranog ili ambicioznog umjetničkog zadatka. Malobrojne iznimke koje potvrđuju ove pravilo mahom su vezane uz djelovanje vaninstitucionalnog sektora. U sjećanju su ostali  - oprostit će mi svi koje sam zaboravio spomenuti – Zadar uživo kustosice Rade Janković, projekt Otok Art radionice Lazareti iz Dubrovnika u suradnji s Institutom za suvremenu umjetnost  iz Zagreba, festival performansa Dopust u Splitu, ciklusi izložbi u rezidenciji obitelji Brajnović na Golom brdu kraj Rovinja i vehementne inicijative riječkog MMC-a poput Festivala nove umjetnosti FoNA i, nadasve, utopijske projekcije reinkarnacije zatvorskog kompleksa Golog otoka u stalni centar suvremene umjetnosti, a koja je sintagmom Novog hrvatskog turizma  dotakla samu srž problema. Zanimljivo je na trenutak primijetiti kako se ova potreba za umjetničkim doprinosom u poticanju deviznog priliva realizirala i u arhitekturi hotelskih kompleksa i uređenju javnih površina. Modernistička paradigma koja se u ovom segmentu i danas forsira, usmjerena je više na formu nego li na sadržaj umjetničkog doprinosa. Najčešće ostaje na arhitektu da izborom djela ostvari onu tzv. oplemenjujuću ulogu kojoj je cilj da mastodontske hotelske komplekse učini oku ugodnijim, vizualno toplijim i boravak u njima živopisnijim. Ovo se može ustvrditi i za najhvaljenije realizacije posljednjih godina poput rovinjskog hotela Lone ili novovinodolskog Novi Spa Hotels & Resort, koji su u duhu aktualnog neomodernističkog formalizma u realizaciji ambijenata dosljedno objedinili novu generaciju arhitekata, umjetnika i dizajnera. Za umjetnost koja se bavi sadržajem i animira goste na bilo kojoj razini osim osjetilne u ovim projektima nije bilo mjesta.

Koncept projekta Umjetnik na odmoru osmislio je kolekcionar Marinko Sudac. U skladu sa postavkom kako dio uvijek odražava cjelinu, nova ideja u koncipiranju ljetnih kulturnih programa odraz je privatne inicijative. Od privatnog poduzetništva se na državnoj razini očekuju spasonosni potezi koji će pokrenuti umrtvljenu ekonomiju. Prvi pozitivni znaci u tom smjeru, a u skladu s avangardnom funkcijom umjetnosti unutar društvenog korpusa, upravo su bile privatne inicijative koje su tijekom cijele protekle dekade programski dinamizirale te nepovratno izmijenile područje vizualnih umjetnosti i hijerarhiju njene društvene strukture.  Projekt Umjetnik na odmoru već je po svom polazištu suštinski drugačiji od ustaljenih koncepcija ljetnih kulturnih sadržaja. Zasnovan je na nama dosada nepostojećoj i nepoznatoj varijabli odnosa kolekcionara i umjetnika, te njihovom zajedništvu u odnosu prema partnerima i sponzorima koji su omogućili organizacijske, prostorne i medijske aspekte projekta. Sudionici projekta  su umjetnici čiji rad od 2004. godine zaokuplja Marinka Sudca i koji predstavlja onaj danas još djelujući segment njegove međunarodne kolekcije avangardne umjetnosti.  Sukladno tome, projekt odražava jasne strateške odrednice kolekcije u širenju znanja i iskustva o avangardnim i neoavangardnim pokretima koji premda povijesni i danas snažno utječu na ukupnost suvremene vizualne kulture.  Metodologija projekta je krajnje jednostavna. Umjetnici su pozvani da bez ikakvih uvjeta provedu deset dana u Novom Spa Hotels & Resort-u koji im je kao partner projekta omogućio sve aspekte boravka na razini svoje luksuzne ponude. Na središnjoj šetnici projektu je na raspolaganje prepušten lokal kojeg su umjetnici po svom nahođenju mogli koristiti kao studio, izložbeni prostor ili mjesto susreta s gostima hotela. Kolekcija Marinko Sudac je sa Institutom za istraživanje avangarde osmislila sadržajne elemente prostora i opremila ga priručnom bibliotekom i videotekom koje su gostima resorta omogućavale uvid u avangardnu umjetnost i opuse gostujućih umjetnika koji su zajedno s njima boravili u istom hotelskom kompleksu.  Najvažnije, prostor je gostima resorta omogućivao da uživo upoznaju umjetničke legende i štoviše budu nazočni trenucima njihovog stvaralaštva. Ovim jednostavnim egzistencijalnim izjednačavanjem i uspostavom djelatnog kreativnog okruženja po individualnoj metodi svakog od umjetnika, ostvareni su osnovni uvjeti interakcije s publikom koja je premošćivala sve socijalne, nacionalne pa i kulturološke razlike. Didaktička funkcija Kolekcije koja za širenje saznanja o mnogobrojnim avangardnim fenomenima koristi raznolike platforme počevši od Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti, izložbi, kataloga, pa do monografskih izdanja, projektom je proširena na razinu neposrednog životnog iskustva, razinu koja u specifičnim okvirima turističke ponude predstavlja ostvarenje avangardističkog programa izravnog djelovanja u realitetu. Uključivanje medijskog prostora kroz suradnju s publikacijom Nedjeljni Jutarnji koja je u svakom izdanju objavljivala obiman temat o gostujućem umjetniku, iskustvo se disperziralo na desetke tisuća čitatelja. Izložbeni prostor kojeg za potrebe ovog teksta  možemo nazvati „Galerijom gostujućeg umjetnika“, varijacijom koncepta atelijera neprekidno otvorenih vrata, dolaskom svakog novog umjetnika mijenjao je i obogaćivao inventar i fundus, ostvarujući ideju aktivnog, živog, neprekidno djelujućeg i rastućeg prostora kulture u mikrokozmosu resorta i mentalnom okruženju idile ljetnog odmora. Nova paradigma uključivanja vizualne umjetnosti u oblikovanje turističke ponude je ostvarena i više ništa neće biti isto.



Branko Franceschi


 


Datum objavljivanja: 30.08.2012.