Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Svećnjak

U sredu, 28. decembra u 19. sati u Maloj Galeriji ULUPUDS-a, Uzun Mirkova 12., otvara se izložba članova ULUPUDS-a, (keramičari, dizajneri, vajari, slijari...), pod nazivom, "Svećnjak".

 


SVEĆNJAK - TRADICIJA ILI ANAHRONIZAM



Iako otvoren za članove svih sekcija ULUPUDS-a, konkurs na temu Svećnjak okupio je u najvećem broju keramičare, tek ponekog vajara i slikara uz potpuno odsustvo ostalih umetničkih struka. Uz to, ne sasvim strogo selektovani radovi ove izložbe, daju tek uslovno, presek i prosek kreativnih snaga celokupnog sastava Udruženja.

Iako se to moglo očekivati, umetnici su u najmanjoj meri referisali na simbološka svojstva naslovljene teme. Preovladjuju radovi čija aluzivnost ne probija polje dekorativnog, prigodno- svečarskog što oportuno odgovara atmosferi nailazećih praznika, Božića i Nove Godine.



Nekoliko kreativno agilnih učesnika ove postavke pokazali su osetljivost za konceptualni potencijal zadate teme, uverivši nas u to svojim personlnim čitljivim, pismenim i duhovitim likovnim rukopisom.



Iva Kukurić, antropomorfnom dinamikom kaskadnih linearnih formacija lomi, naginje i uvija porcelansko grlo svoga Svećnjaka . Koreografska gužva umreženih pokreta, energetski i formalno, savremeni je minijaturni pandan monumentalnom bronzanom svećnjaku, skulpturi, Menora u plamenu, Nandora Glida.



Po detinjoj spretnosti da ipak dosledno ispriča dogadjaj, humornim jezikom i dovitljivim, stalno drugačijim gegovima nameće se ličnost Sanje Sremac. Patrone crveno obojenih parafinskih sveća ona utiskuje u ’’okamenjene’’ mase trbuholikih testisa - polnog odredjenja Muškog, aludirajući na zapaljivost požude. Potom kaišastim aplikacijama steže ispucalu i namreškanu koru/kožu ove tennis-ball androgene žlezde čime parodijski upućuje na sado-mazo ikonografiju. Formalnom sličnošću sa kuglama sladoleda prelivenim čokoladom, ovim loptastim izdancima, njena autorka daje dodatne sudbinsko-vickaste prognoze.



Punom, sferičnom formom predstavila se i Valentina Savić. Složenim raslojavanjem unutrašnjosti kugle/’’ krečne ljuske’’ ona projektuje jednu bitnu, feminilnu odrednicu ovog oblog geometrijskog tela. Uz doslednu asocijativnost na ženske usmine, prorezi na otvorenoj formi uspešno grade narativ o ’’otvorenosti’’, akceptualnosti ženskog bića. Za ovu priliku, meki bridovi unutrašnjeih konusa uspostavljaju se kao mesta za prihvatanje valjkastih sveća kao i potonjim skladištenjem amorfne istopine. Srodnost sa dvobojnim skulpturama Ane Bešlić (1912-2008) iz sedamdesetih godina, dirljiva je i plemenita.



Nevena Arsić pravi klupčasti svećnjak od bakarne žice koja ležernim kružnim, gnezdastim obmotavanjem ustoličuje mesto minijaturnoj mirišljavoj sveći.



Boris Bogdanović je u sopstvenoj, stamenoj tradiciji izrade zarubljenih’’sigillata kriški’’ proizveo dijade i trijade apstraktnih a ljupkih formi koje sa oknastim udubljenjima na vrhu imaju izvesnu totemsku karakteristiku.



Nju takodje, eksplicitno poseduje smolasto crna kubična kamenina Radenka Adnadja. Prosti vetikalizam, tvrdoća oblika i amuletski zaseci na fasetiranim površinama, ogledalo su mutnih predstava o pramitskim idolima.



Jedini minimalistički promišljen svećnjak ove izložbe uradio je Igor Sabadoš. Sa nizom zarubljenih kupa koje periskopski izlaze jedna iz druge, geometrijski vitak, beo i sveden, primer je modernistički emancipovanog porcelanskog upotrebnog predmeta.



Izuzetno sceničan nazovi-svećnjak cevastih napuklina uradila je u kamenini Ivana Špoljarić. Sa upaljenim svećama u njihovoj kvazi-havarisanoj utrobi ona je postigla ambijent ’’underground zavere’’katakombnih prostorija.

Cirkularno združeni metalni svećnjaci vajarke Vere Stanarčević rezultat su reminiscencije na antikvarne srebrne čirake novovekovnih bečkih radionica. Potpuno pročišćeni od dekorativne raskoši, kopljasto uzdignuti nad ogledalskim glancom talasaste baze secesijskih linija, ovi ’’šiljati tornjevi’’ nose stilske osobenosti klimaksa visoke Moderne i okretanja ka postmodernoj kombinatorici. U pitanju je estetska superiornost zrele vajarke koja na primeru malog predmeta gradjanskog pokućstva slobodno sintetizuje rasličita stilska izražajna sredstva.



Slikarski par Irina i Dejan Radosavljević u zajedničkom eksperimentu najdalje su otišli. Od mrkih voštanica, koje neizbežno referiraju na čin paljenja sveća u crkvi, i ready-made materijala, konstruisali su dva groteskna svećnjaka. Uvezanošću ozbiljnog i banalnog proizveli su efekat bizarnog. Iako njihov rad može biti atraktivan u diskursu ’’ljute postmoderne’’ on ipak pokazuje izvesnu diskrepanciju izmedju maštovitog htenja i krajnje izvedbe.



Svetleće kule-fenjeri Dragana Jovanovića; kompozitno zasićena mesingana skulptura Franja Posaveca; arhaične statuete - ’’čuvarke večne vatre’’ Dušana Vukše; izvesna preobilnost vizuelnih podataka u inače maštovitoj sitnoj plastici Aleksandra Kucine; pitome keramičke igračke Nade Djukanović; nežni mebijusovi prevoji Katice Pavelke; gastronomski vlaknaste strukture činija-svećnjaka Ljubice Jocić; tačkasto perforirani i staklasto gledjosani cvat-svećnjaci Sabine Horvat; plameni fišeci Ide Marinković, (...), pokušaji su i kreativni dometi ove izložbe.



Koncentrisani na temu i likovni komentar, autori su manje ili više ostali u okvirima vlastite stilske prepoznatljivosti. Oni koji su se ’’za malo pomerili’’ ili pak konceptualno osmelili dali su izložbi izvestan impuls.





Internetskom pretragom na ’’ukucani’’ termin candle-stick ’’otvora’’ se ( pored zanemarljivog treša) bogata ponuda dizajnerskih rešenja . Ove zapadne reference, na čijim se izvorima umetničkih dešavanja i sami već nekoliko vekova unazad nalazimo, i danas su posredstvom interneta zajedno sa celokupnim umetničkim dešavanjima sveta, centralno informatičko grotlo i neizbežan reper.



Zato se povodom ove naizgled minorne teme vezane za’’predmet koji nosi svetlo’’ očekivala pokretljivija reakcija primenjenih umetnika , ne samo u smislu otvorenosti ka svetskoj umetničkoj sceni već i obrnuto, ka pronalaženju izazova u vlastitoj, slojevitoj istočnohrišćanskoj baštini, u dubokoj simbolici njenih svetlosnih objekata, od venčanih kruna do visećih svećnjaka kružnih polijeleja.



Ili su, globalno uzevši, nosači ove anahrone rasvete ipak u krizi čije prevazilaženje leži u novoj generaciji high-tech svećnjaka, potencijalnim izazovom i za naše primenjene umetnike.



Svetlana Jovičić, istoričar umetnosti



Učesnici izložbe: Aleksandar Kucina, Dušan Vukša – 2 rada, Franjo Posavec, Sanja Sremac,  Ida Marinković – Damnjanović, Nadežda Đukanović – Pantelić, Dijana Vujačić- 2 rada, Dragan Jovanović, Irina i Dejan Radosavljević – 2 rada, Nenad Maksimović – 2 rada, Iva Kukurić, Valentina Savić, Natalija Banjac, Mitar Petković, Katica Pavelka- Vukajlović, Nevena Arsić- 2 rada, Ivana Rackov,  Jasmina Pejčić,  Sabina Horvat, Radenko Adnađ, Ivana Špoljarić Slobodanka Lazović,Vera Stanarčević, Boris Bogdanović, Ljubica Jocić – Knežević, Velja Vukićević i Igor Sabadoš.


 


Datum objavljivanja: 27.12.2011.