Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Studenica - grafike Biljane Vuković

U ponedeljak, 31. maja u 19 časova , u Grafičkom kolektivu otvara se izložba najnovijeg ciklusa grafika "Studenica", Biljane Vuković. Izložba traje do 12. juna.

 


U ovim radovima iz 2009/2010. autorka je prvenstveno zaokupljena fenomenom svetlosti koji uspešno realizuje primenom akvatinte i bakropisa na ručno pravljenom papiru sa chine collé postupkom. Tipična je njena naglašena vezanost za pejzaž oko kojeg se niveliše procesualnost stvaranja i promene od poetskog do ekspresivnog, od figuracije ka apstrakciji. U autorkinom kreativnom traženju slike apsolutnog pejsaža kondenzuju se impresije vezane za hodočašća u Studenicu, što prožima lični doživljaj mesta i duhovnosti. Trenuci prevođenja viđenog u doživljeno jesu vidovi katarzičnih stanja iza kojih je ostavljeno da prepoznajemo fizički i duhovni prostor sopstvene slike sveta. Pouke starih, japanskih majstora, kao pozitivno iskustvo oslobodile su u ovim grafikama gestualnost i atmosferu kondenzovane energije, a pejzaž, kao lični doživljaj predela, postaje projekcija imaginarnog pejsaža, gotovo metafora stanja u kojem se apstrahuje pojavnost da bi se konkretizovala misao.  Za B.Vuković Studenica je večiti izvor inspiracije i duboke i pozitivne energije,  o kojoj govori:" Na nivou inspiracije, Studenica živi u meni i kada nisam tamo."


Biljana Vuković (1949), nagrađenaVelikim pečatom Grafičkog kolektiva (1999),  formirala se u okviru beogradske grafičke škole, a njen stvaralački kontinuitet može se pratiti od prve samostalne izložbe (1974). Svojim radom i profesorskim delovanjem (Fakultet likovnih umetnosti) ona predstavlja postojanu stvaralačku ličnost prepoznatljivog rukopisa.


"…Među savremenim umetnicima kojima je priroda trajno stvaralačko polazište, posebno mesto pripada Biljani Vuković. Grafičar, slikar, dugogodišnji pedagog, Biljana Vuković skoro četiri decenije, sa nepotrošenom radošću i začudnošću stoji pred prirodom, otkrivajući lepotu i tajanstvenost njenog prostora, istovremeno otkrivajući i izražavajući unutrašnje prostore sopstvenog bića i senzibiliteta...

U tematskom smislu, već duži niz godina, kod Biljane Vuković prisutno je kontinuirano bavljenje motivima pejsaža oko manastira Studenice. Stalno, uporno i uzastopno vraćanje na motive mesta u čijem je središtu ovaj srednjovekovni spomenik i duhovni centar, zatim ekspresivnost, energija i latentna vizibilnost radova nastalih na licu mesta ili kasnije u ateljeu, nedvosmisleno ukuzaju da se ne radi o pukom variranju iste teme, već da je u pitanju jedan dublji nivo doživljaja i fascinacije...

Ideja obuhvatanja i vizuelizacije prostora, te transponovanje njegovog stvarnog izgleda u grafički sukobljavanjem linearnih, svetlosnih i kolorističkih ritmova i površina, može se kao izraz stvaralačkog htenja i unutrašnjeg raspoloženja, prepoznati skoro na svakom radu. Pri tom, Vukovićeva se ne zadržava na deskripciji i detaljisanu. Njoj cilj nije realistika slika predela. Ona želi da naglasi samo njoj vidljivu i bitnu suštinu, karakterne crte i atmosferu odabranog mesta/motiva kao povoda kreativnom činu...

Umetnica ne poseže za reprezentativnim motivima studeničkog kraja. Pre su to jednostavni isečci vidika, vizuelno zatvoreni prostori bez horizonta i fokusa, koji svojom frontalnošću primoravaju posmatrača da direktno uđe u njihvu bit i sadržinu, u kojoj se dramatičnim sukobljavanjem svetlosnih prostora sa tamnim partijama gusto zbijenih linija nagoveštava egzistencijalna drama savremenog čoveka.

U najnovijim serijama grafika studeničkog ciklusa Vukovićeva je prvenstveno zaokupljena fenomenom svetlosti, kao nečem što prožima u sebi autorkin doživljaj mesta i duhovnosti. U samom stvaralačkom procesu ta pažnja je najviše usmerena na eksperimentisanje sa različitim prirodnim strukturama i odmeravanje efekta koji se dobijaju kombinovanjem sličnih otisaka na papiru različitog sastava i kolorita (žuta i tople nijanse zelene). U traganju za odgovarajućim tehnološkim postupcima i sredstvima koja najjasnije mogu da izraze prirodu njenih interesovanja puno stvaralačkog podsticaja pronašla je u kombinovanju bakropisa i akvatinte sa chine colle postupkom i ručno rađenom papiru u čijoj su strukturi vidljivi ostaci biljaka od kojih je pravljen, kao materijalizovani tragovi svetlosti i života u samom materijalu..."



Julka Marinković  (deo iz kataloga Biljana Vuković, Studenica-grafike,  Galerija Grafički kolektiv, Beograd, 2010.)


 


Datum objavljivanja: 26.05.2010.